Konvoj za Ponderosu, dvadeset i prvi dio

Sljedećeg trena se prema njemu stuši niz hitaca! Polegao je uz zemlju da ga ne pogode. Sveti i Modesty su učinili isto.

Indijanci sjašu s konja pucajući. Bili su dovoljno blizu da je mogao vidjeti mržnju u njihovim očima kada bi provirio kroz grmlje i odapeo. Činio je to više nasumce jer vremena za ciljanje gotovo nije bilo – pucnjevima su ih držali uz tlo. A prilazili su sve bliže, potrčali bi nakon hica, pa ponovo kleknuli i odapeli.

Jednoga je svalio dok ciljao klečeći, ali oni sa strane već su bili na domak uzvisine i uskoro će im zapucati u bokove i leđa.

Ispraznio je pušku i morao ju je napuniti. Dok je gurao metke u magazin, ugleda iza Svetoga i Modesty Indijanca koji im puškom cilja u leđa, pa bez razmišljanja potegne revolver, u podizanju napne kokot, pa odapne čim je cijev usmjerio u njega. I pogodio je – Indijanac se srušio kriknuvši!

Sveti se osvrnuo na krik, a onda je cijev svoje puške usmjerio prema Silveru  i iznad! Silver se okrene istovremeno kada je odjeknuo hitac i uspije vidjet kako se ruši Indijanac koji je došao njemu iza leđa. U padu mu je iz ruku ispao tomahavk koje ga mu je, nije bilo dvojbe, namjeravao baciti u leđa.

Modesty vrisne! Vrisnula je istovremeno s metalnim zveketom na koji se nastavilo zujanje odbijenog olova. To je zrno pogodilo Svetovu pušku i izbilo mu je iz ruku. Legao je na tlo tresući bolne prste, nesposoban za daljnju borbu.

Silver legne jer su zrna opasno zašištala oko njega. Mogao se samo nadati da ga neko neće pogoditi, podići glavu nije smio. Koliko će još potrajati dok napadači ne dođu dovoljno blizu da ih napune olovom? Da ustane i potrči i da barem padne u borbi?

A onda zamijeti da su pucnjevi prestali.

Točnije, zamijenili su ih pucnjevi iz daljine.

Čuo se i topot konja, mnoštva konja. Usudi se podići glavu i vidje kako Indijanci trče prema svojim konjima, a sa strane dolazi skupina jahača u kojoj razaznaje poznata lica. Žuta Ptica doveo je pojačanje!

Trinaesto poglavlje

Iz lovaca, Indijanci su se premetnuli u lovinu. Loše su se proveli: samo su se trojica dočepala konja i pobjegla, ostali su popadali pod mecima konjanika iz vagon traila koji su dohrlili kao smrtonosni val. Pucalo se nemilosrdno lijevo i desno s konja, što iz pušaka, što iz revolvera.

Iskočivši iz grmlja Silver svali Indijanca koji ga je u bijegu primijetio i podigao pušku prema njemu, ali on je iz svoje ponovo napunjene vinčesterke bio brži.

– Jedva smo vas naši! Što se dogodilo?- upitao je Duke kada je prišao na još uvijek nemirnom konju.

Prije nego je Silver uspio odgovoriti, opazio je Svetoga kako dolazi vodeći Modestiy oko struka i to ga je zbunilo.

Silver pogleda prema njima, pa mu se osmjehne i reče: – Ima puno toga što to moram ispričati.

Govoreći to posezao je u džep prsluka u kojemu je držao cigarilose. Sa zadovoljstvo je zapalio i dugačak prvi dim pustio niz vjetar .

Zajedno sa Svetim i Modesty ispričao Dukeu i Žutoj Ptici što se događalo nakon što je on otišao po pojačanje. Slušali su svi ostali okupljeni oko njih stojeći što na konjima, što na zemlji. Priča je na najuzbudljivijim mjestima bila prekidana uzvicima i psovkama.

– Znači, kad stignemo u Ponderosu, imat ćemo vjenčanje – reče Puff gledajući sa smiješkom Svetoga i Modesty.

Ona je bila potrčala u zagrljaj ocu, ali se ponosno vratila Svetome i njegovoj ruci oko struka.  Doc Wood ostao zabezeknut onime što ga je dočekalo i taj izraz lica nije uspio promijeniti. Ništa nije govorio, ali nije bilo teško zaključiti da je mislio da se to što se dogodilo dogodilo malo prerano, malo prenaglo, malo …

Sveti se nije usuđivao pogledati u oči, stajao je kao školarac pred učiteljem. Ali ruku s djevojčinog struka nije skidao. 

– Kako tvoja šaka? – upita ga Silver.

– Sve je u redu- odgovori zatresavši šakom, pa primijetivši da ga je liječnik upitno pogledao, reče: – Metak mi je pogodio pušku, pa me streslo.

Doc Wood nije rekao ništa.    

Uhvativši za uzde svog odbjeglog konj, Silver je iz bisaga izvadio orlovo pero i vratio ga Žutoj Ptici.

– Hvala! Čini mi se da me danas spasilo više nego jedanput.  

– Možda te uopće nije spasilo – reče Žuta Ptica – Možda si samo imao sreće, a ono te tek trebalo spasiti.

– Pa, kako znaš je li djelovalo?

– Nikada ne možeš bit siguran.

Silver nabora čelo i reče:- Pa, to sam i mislio.

Sunce je već bilo na zalasku i valjalo je poći natrag. Poći i zvijerima ostaviti bojno polje s mrtvim tijelima ljudi konja, ali sahrana nije bila raskoš koju su si mogli priuštiti.

Spremajući se metnuti nogu u stremen, Silver začuje kako ga Modesty doziva.

Djevojka mu je prišla posve blizu. Bila je umora, podočnjaci su joj bili duboki, kosa razbarušena. I izgledala je ozbiljnije nego ikada.

– Oprostite što sam se možda ponijela malo nezahvalno – rekla je – Ipak ste vi vodilo moje spašavanje i zato vam hvala od svega srca.

Vjerojatno ju je otac upozorio na to.

Silver skine šešir i metnuvši ga na prsa reče: – Odgojen sam tako da pomaganje dami u nevolji nema alternative. Bila mi je čast, gospođice … !

Nije joj izgovorio ime jer ona je sasvim neočekivano zakoračila prema njemu i utisnula mu u obraz mekani, sočni poljubac!

Ostavila ga je da razmišlja je li to bio samo sestrinski poljubac ili  mu djevojka njime htjela otkriti da je priželjkivao nešto čega ni sam nije bio svjestan.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *