Konvoj za Ponderosu, osamnaesti dio

Sljedećeg časa sledio se od misli koja mu je proletjela kroz glavu: hoće li ih pustiti da odu s Modestiy ili …  Trebalo je potegnuti revolver i zaprijetiti prvome da će pasti ako samo dodirne dršku svojega!

– Ne miči se!

Tim ga je uzvikom Sam presjekao u trzaju rukom kojom je htio dohvatiti revolver. Samo je uperio pušku koju je već držao u ruci, znao je on što njegovi smjeraju. Kao po zapovijedi, svi ostali potegnu revolvere i upere ih u njih. Cerili su se nevino.

Na nebu iznad njih zagrmi. Teško, težinom okolnosti u kojima se njih troje našlo.

– Vas dvojica možete odjahati, ali djevojka ostaje s nama – reče Hugh.

Samo je glupan mogao vjerovati da im ne bi pucali  u leđa kada bi se okrenuli.

– Urazumi se Hugh – reče mu Silver – To bi bila otmica, za to se ide na vješala.

Hugh pljune, pa reče: – Kakva vješala! Vidio sam kad su dovezli puna kola ovakvih i ostavili ih u bordelu! A one presretne!        

– Griješiš, Hugh- počne Sveti – Nisu sve žene …

– Zaveži, glupane! – izdere se na njega Sam.

To bi popraćeno novom grmljavinom, koja kao da je podcrtala taj izljev bijesa.

– A ti? Što čekaš?! Silazi s konja!– vine Hugh na Modesty nagnuvši se u stranu da je vidi iza Silvera.

Silver ču iza sebe kako djevojka počinje uzbuđeno disati. Nije dolazilo u obzir da mu je predaju!

– Djevojka ostaje  s nama – reče.

Huhg načini onaj ogorčeni izraz lica.

–  Ako pucate u nas, pogodit ćete i nju – reče mu Silver.

– Pa, što? Ako je ne možemo imati, ubit ćemo je!

– Žuta Ptica će strići s pojačanjem kad – tad – reče dalje Silver – Potjera koja će se dići za vama bit će ništa prema ovoj koju ste vi poduzeli!

– Mhh! Blefiraš! Tko će ići u potjeru kada roba mora stići u Ponderosu?

Gad je bio u pravu, nije mu mogao proturječiti.

A onda iza leđa osjeti kako djevojka silazi s konja!

– Modesty, ne! – viknuo je Sveti.

– Modesty, ostani! – reče Silver pomaknuvši konja.

Modesty paćeničkog lica reče: – Moram! Nema smisla da poginete zbog mene.

Njene su riječi bile popraćene grohotom muških glasova.

–  Tako je dušo, popni se na moga konja! – reče joj Sam.

Pokorno, što se nitkovima tako sviđalo, djevojka pođe do Sama, uhvati se za njegovu ispruženu lijevu ruku jer u desnoj je držao revolve i on je povuče iza sebe na konja.

Sam slavodobitno pogleda Silvera i Svetog; ponovo zagrmi iznad njih.

A Silver? Bio je u groznici – povući ili  ne povući revolver? Kakvih izgleda ima pored toliko uperenog oružja? Nikakvih! Osim toga, mogla bi djevojka nastradati. A opet, bilo je tako jasno da ih neće pustiti žive da odjašu, pa onda bolje umrijeti u borbi nego kao meta na streljani.

Hugh ih je gledao cereći se i držeći uperene cijevi kao i svi ostali. Bilo je samo pitanje vremena kada će povući otponac i time dati znak svima ostalima da učine isto.

I Hugh načini mali pokret rukom naprijed, uperio je revolver malčice jače, tek toliko da mu bude ugodnije povući otponac.      

I prasne hitac! Hitac kudikamo glasniji od hica iz revolvera, hitac koji je Hugha na trenutak obavio blještavom svjetlošću! Pogodio ga je grom!

Nasta metež! Prestrašeni konji propeli su se njišteći, dvojica su pala s njih, drugi su se jedva održavali u sedlu. Modesty se nagnula u stranu, ali se čvrsto držala za Samova.

Sveti potjera konja u galop!

Silver, obuzdavši Ikea, izbjegne sudar s Modestinim konjem, pa udari za njim! Čuo je dva-tri hica iza sebe. I to je bilo to.

Razbojnici si bili zaokupljeni svojim vođom koji je ležao na tlu s jednom nogom priklještenom težinom konja, oborenom i spaljenog kao i on sam.

Još jednom zagrmi i Silver u galopu osjeti prve kapljice kiše na obrazima.             

Dvanaesto poglavlje

Nisu se previše zamarali neredom kojega su napravili, samo je Silver odapeo samilosni hitac u Ikea koji je još trzao nogama. Pucao mu je pod grlo u mozak. Već se bio vezao za tu životinju i pogladio ga je po njušci, po njegovoj bijeloj mrlji, prije nego je to učinio.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *