Konvoj za Ponderosu, petnaesti dio

Silver pogledom potraži djevojku i ugleda je na konju kojega je za uzde vodio neki Indijanac. Izgledala je dobro i neozlijeđeno.

– Ugrabili su je! – reče Silver.

– Gdje je Edd? – upita Sveti.

Dobio je odgovor kada se šuma konjskih nogu u pokretu premjestila naprijed: ono što je ostalo ležati u travi poput vreće, to je mogao biti samo on.

– Nevolja koju smo imali riješena je, a sada imamo barem pedeset nevolja – reče Silver.

– Što će oni s djevojkom? – upita Sveti Žutu Pticu.

– A što ti se čini? – odgovori mu on.

– Moramo ih napasti i osloboditi je, ali samo nas trojica to ne možemo izvesti. Treba nam pojačanje! – reče Silver odlučno. 

Dogovorili su se da će se Žuta Ptica vratiti do „vagon traila“ i dovesti još ljudi.

– Ti ćeš lako pronaći naše tragove dovde, a za njihove tragove je lako, ima ih tako puno- objasnio je Silver.

– A što kada dođemo? – pitao je Indijanac.

– Napasti ćemo ih!

– A što ako oni djevojci učine nešto nažao prije nego oni dođu- pitao je Sveti.

– Držat ćemo  ih na oku i ako počnu tako nešto činiti, pucat ćemo na njih! To će ih omesti.

– Onda će ganjati nas!

– Preuzet ćemo taj rizik na sebe. U protivnom nismo džentlmeni.

Sveti je šutnjom priznao da je tako.

Indijanac nije mario za te bjelačke pojmove časti i zaštitničkog ponašanja prema ženama, ali, uzjahavši konja učinio je nešto druga: skinuo je šešir  izvadio jedno pero zataknuto za njegovu vrpcu, pa primaknuo konja Silveru i pružio mu ga. Silver ga dobronamjerno prihvati  i pomno pogleda: pero je donje dvije trećine bilo bijelo, a u gornjoj crno, s tim da su se na prijelazu bijelo i crno miješali i razlijevali u krakom, nepravilnom pojasu plave.

– Lijepo pero – reče Silver.

– Orlovo pero. Dao mi ga je moj djeda vrač. Onome tko ga ima Manitu će jednom pomoć. Samo, moraš znati da će to dogoditi samo jednom.

– Što, tebi je jednom pomogao i za tebe više radi, pa ga daješ njemu? – upita Sveti.

Indijancu se nije svidio njegov smisao za humor – Sveti se naglo uozbilji.

Žuta Ptica reče Silveru: – Vama će trebati više nego meni.

– Svakako,  Žuta Ptico, hvala ti! Zadjenut ću je u svoje bisage. Je li to u redu?

Umjesto odgovora, Indijanac samo okrene konja, dobaci: – Vidimo se! – i natjera kopita u propanj. 

Osmo poglavlje

– Nadam se da nije morala gledati – reče Silver gledajući u veliku krvavu kuglu, što je bila Eddova glava na tijelu koje je mrtvo ležalo u travi. Indijanci su ga skalpirali.

Sveti pljune gledajuću stranu.

Eddovo tijelo ležalo je u lokvi krvi. Puščani metak pogodio ga je u leđa ispod lijeve plećke. Nije puno patio. Indijanci su zajedno s njegovim konjem odnijeli i njegovo oružje.

– Ipak bismo ga trebali kršćanski dostojno pokopati – reče Sveti.

– Nemamo vremena, sam si je kriv za to.

 Nastojali su se držati šumaraka i grmlja da ih Indijanci na primijete. To je značilo jahati usporedo s njima i to najviše u kasu jer bi topot galopa mogao privući njihovu pozornost. Približavali se toliko da su mogu jasno uočiti Modesty, nabore njene metalno zelene suknje, manžete bijele košulje i prsluk koji se činio crnim, ali Silver je znao da je zapravo tamnoplavi. Puni, napeti prsluk …

Djevojka se u sedlu držala čvrsto, gotovo prkosno, čemu su pridonosili čuperci kose koju je povremeno sklanjala s očiju i zaticala ih za jedno ili drugo uho. Indijanci nisu pokazivali posebno zanimanje za nju, kao da je neka stvar koju nose na konjskim leđima.

– Kamo li je vode? U neki svoj logor? – upita Sveti kad su s jedne uzvisine s grmljem dobili lijep pogled na njih.

– Ili u logor ili do nekog mjesta na kojemu će logor podići – odgovori Silver.      

Idući dalje, skupina im zađe iza nekog šumarka i oni je u potpunosti izgube iz vida. Indijanci su mogli negdje skrenuti i ne pojaviti se na drugoj strani, što bi njima uzelo vremena dok ih ponovo nađu, a to traženje iziskivalo bi dodatno umaranje konja, koji su već bili gladni i svako su zaustavljanje koristili da se ustima uhvate za travu. Zato su ih potjerali u galop prema šumarku, premda bili bučni i riskirali da ih Indijanci čuju jer trebalo je što prije ponovo ih ugledati i onda pustiti životinje da se nahrane.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *