Jozef K. na moru

Jutarnje sunce probudilo me u nepoznatom krevetu u nepoznatoj sobi. Sve čega sam se mogao sjetiti bilo je da se nalazim na nekom otoku.  Otvorio sam prozor, to je trebalo pomoći. Ali nije, pogled mi je pao na lučicu u kojoj nije bilo nikoga,  ni ljudi ni čamaca, izuzev onog jednog na suhom, preokrenutog naopako i ostavljenog korak do mora. Naslonivši se na ogradu terase prešao sam pogledom od većeg lukobrana na lijevoj strani do manjega na desnoj, preko puste […]

Valovi

Valovi ne žele na obalu, koče se pred njom koliko god mogu, a kad napokon budu munuti na stijene, onda se više ne daju povući natrag nego se prstima od pjene grčevito drže za svaku izbočinu i pukotinu, ma koliko im to bilo uzaludno! I tako neprestano i posvuda, po svoj obali, u nedogled, bez reda i smisla, neumorno, kao da nikad neće prestati. Valovi iz petnih žila; galeb izmiče. Ljeti kupači ulaze u valove, nastoje sprijateljiti se s njima. […]

Četrdeset

            Htio sam samo što prije sjesti za naš barski stol, pa mi se taj lik koji je ondje sjedio i razgovarao s mojim kolegom činio posve nevažnim.             Zvali smo stol našim jer smo se oko njega okupljali mi, dečki koji na rivi iznajmljuju plovila. Gazda ga je postavio na pola koraka od područja na koje je pravo polagao susjedni kafić, a  ni toliko od crte koja je označavala dokle se asfalt ima smatrati kolnikom. Bio je to jedini […]

Mrtva sezona, treći dio

Samo su se oni nalazili u kafiću, ali prostor je bio ispunjen mirisom mljevene kave i glazbom iz zvučnika. – Dva mala makijata? – dovikne konobarica sa šanka. – Tako je – odgovori Miran ne podižući glavu. – Ma, što to čujem jutros, da ste jučer našli leš na Glubokoj? – dovikne ponovo kada su sjeli. – Brzo se je pročulo – odvrati Džafer ne podižući glavu.             Cintija je bila posve zgodna cura, ali odlikovala se velikom predanošću svom […]