Volim rijeke, potoke i jezera

More mi je preko brda, ne vidim ga kroz prozor, niti mogu u kupaćim gaćicama i šlapama izaći iz kuće i pljusnuti se u njega, ali kad se sve uzme u obzir ja sam Primorac, ja sam s mora. Možda su me zato uvijek očaravale rijeke, potoci i  jezera. More je aristokratski slano, ograđeno oštrim stijenama, oblucima ili šljunkom koji bježi pod nogama, ne može se njim kako se hoće, pred njim čovjek treba biti ponizan ako nešto od njega […]

Moja bestežinska stanja

Jeste li ikada bili u bestežinskom stanju, lebdjeli bez otpora podloge, tla ili zraka, onako kako to astronauti čine? Pitat ćete se kako je to moguće ako ne odletim u svemir ili barem ne letim u onim avionima koji u letu čine petlje tako da je sila gravitacije u tom trenutku poništena. Pa, ipak,moguće je. Ja mogu nabrojati tri vrste događaja u kojima sam doživio osjećaj bestežinskog stanja. Naravno, radi se osjetu koji traje sekundu – dvije, samo o kratkoj […]

Futuristički fašistički fakini

Kao dijete, tamo sedamdesetih godina, suočavao sam se s fakinskim (mangupskim, huliganskim) ponašanjem pojedinih svojih vršnjaka koja su mi činile kao nešto više od obične nepodopštine i obijesti. Jednostavno, osjećao da u tu ima nečega više, neke izvještačenosti koja mi se nije dopadala i prema kojoj sam osjećao neprijateljstvo. Odrastajući, otkrivao sam isti fenomen kod odraslih, pa i starijih ljudi i to, što me posebno čudilo, doista starijih ljudi, ne samo onih koji su bili stari u odnosu na mene. […]

Ukleti kanjon, dvadeset i deveti dio

Ali, njihovi su konji u tom trenutku preskakivali visoko grmlje na rubu šume. Ono ih zaštiti od pogleda i vojnici nisu mogli vidjeti na kojem će mjestu ujahati među drveće.                  Tek što su to učinili, oko njih zaprašti: zrna su lomila grančice, krhala grane, zabijala se u debla, a neka se i odbijala zujeći. A morali su usporiti da bi mogli projahati između debala, katkada i skrenuti kada bi im se na putu našla neka grana ili poleglo stablo. […]

Ukleti kanjon, dvadeset i drugi dio

Iza cvjetne livade dostojanstveno je, sada plavo-zelena, klizila rijeka. Na drugoj strani kanjona obronci su svoj pad naglo pretvarali u klisure čija su podnožja uranjala u šumi. Ovi s njihove strane, naprotiv, blago su se spuštali sve do dna, ali izgledali su čudnovato: činilo se kao oskudno grmlje s podnožja uspinje i napada oble i sive stijene, pa se bori s njima sve do pred vrha gdje drveće opet preuzima.             Išli su do mjesta gdje se jedna tih oblih […]

Ukleti kanjon, šesnaesti dio

Nathan pogleda. I ostane tupo zuriti.             Jubal nije imao pojma što se događa, samo je pogledom tražio ribu držeći koplje okomito i spremno za ubod. -Vepar, zar si slijep?! – vikne Braxton Nathanu šaptom – Uzmi pušku!             Vepar se pomakne i Nathan ga tada ugleda. Oprezno odloži koplje i posegne za puškom na svom konju. Vepar, tako okrutno pametan, udari u bijeg!             Čistina se s druge strane prostirala znato uže, šuma se dizala kudikamo bliže.             Nathan […]

Ukleti kanjon, jedanaesti dio

Jubal je držao muline uzde; dogovorili su se da će je svaki dan drugi voditi. – Eeej, vidi ovo! – uzvikne iznenada on.             Trebalo im je časak dva da ugledaju ono što i on: tirkizno jezerce okruženo vrbama. Nalazilo se ni stotinu metara od rijeke. S divljenjem su promatrali njegovu nestvarnu boju. Braxton reče da to mora biti izvor vode koja se slijevaju s brda. Pošavši dalje utvrdili su da se iz jezerca izlijeva potočić, koji susutiže rječicu i […]