Ukleti kanjon, trideset i osmi dio

– Prekrasno! – reče sada Salma stojeći na mjestu s kojega se on brže – bolje maknuo.             Sada i Jubal zastane i baci pogled. Ništa nije rekao, a nije ni trebao. – Što si se sada ti zamislio? – došapne mu Braxton nalazeći se dva – tri koraka niže. – Prelijepi pogled – odgovori Jubal bez okolišanja, pa doda – Šteta što je ukleto.             Spustivši se u dolinu, u još veći mrak, odlučili su u hodu se primaknuti […]

Ukleti kanjon, trideset i sedmi dio

– Indijanci nemaju konje – reče Jubal. – Zapalit ćemo šumu tako da vjetar vatru nosi na njih! – Izgubili smo šibice  sa svim ostalim– reče Braxton. – Djevojke znaju zapaliti vatru trljanjem drva o drvo! – Drveće je još vlažno od kiše – reče Braxton. – Koješta! Već se osušilo!             Tada se umiješa Dulce: – Nepotrebno se prepirete jer možda ništa od toga nećemo trebati ili moći učiniti. Znam, i mi smo smišljale puno stvari prije bijega, a […]

Ukleti kanjon, trideset i šesti dio

– Taj Don Jose je, čini se, veći gad nego što smo mislili – reče Braxton smijući se.             Djevojkama nije bilo do smijeha.  – Obeščastio je svaku ljepšu djevojku iz našega sela – reče Dulce – Bacio je oko i na nas, a mi smo odlučile da ćemo radije umrijeti nego živjeti obeščašćeno. – Ali, zar se niste bojale ukletog kanjona? – upita je Jubal.             Djevojka kao da se bojala odgovora.             Salma nije, rekla je. – Jedna […]

Ukleti kanjon, trideset i peti dio

Nasmiješila se. Bio je to veliki osmjeh kao u sretnog djeteta, ali kratko je trajao jer se, primijetivši da on očarano zuri, smjesta uozbiljila.             Na danjem svjetlu mogli su u potpunosti vidjeti tko ih je spasio. Prsata s puškom pokazala se još prsatijom nego što se ranom zorom činilo, a pogled je zapinjao i na njenim usnama – malo većima, malo debljima od uobičajenih. Onu vitku nisu krasile samo dvije debele pletenice, nego i dva velika smeđa oka, a […]

Ukleti kanjon, trideset i četvrti dio

Trinaesto poglavlje             Svaki su čas očekivali viku iza sebe, možda i hitac – to bi im dalo pojma koliko su daleko odmakli onako naslijepo, zamalo u potpunom mraku, pazeći da budu što tiši.             Tiha nije bila ona kuna ili tako nešto što je zakričalo u blizini i skamenilo ih na trenutak!             Ništa nisu čuli iza sebe. Ni kada je počelo svanjivati i kada su već ušli u prohodniji dio šume, sada već odavno hodajući nemarno, vukući noge […]

Ukleti kanjon, trideset i treći dio

– Da … – reče Nathan. – Da… – potvrdi Braxton.             Neko su vrijeme šutjeli. Braxton je gledao u konje vezane iza hrasta čije bi dlaka povremeno bljesnula osvjetljena vatrom. Trudio se ne slušati buku i smijeh kauboja. Tad se sjeti nečega. – Znate što? Volio bih da ih sada zaskoče Meksikanci ili možda Indijanci, samo da ih pobiju. Nije važno što bi i nas jedni strijeljali, a drugi zaklali! – Možda se to i dogodi! – reče Nathan […]

Ukleti kanjon, trideset i drugi dio

– Zaveži, glupane! – drekne Kirby na njega – Pucali ste na nas i borili se na strani ovog nitkova, što znači da ste sudionici u njegovom zločinu,a to je krađa konja! Presuda je jasna: sva trojica idete na granu!             Nathan i Jubal tada kriknu očajničkim i visokim glasovima i pokušaju nešto brže – bolje izbrbljati što je valjda trebalo Kirbya uvjeriti da promijeni odluku, ali Braxton ih prekine: – Šutite, moroni jedni! Zadržite barem dostojanstvo kad ste sve […]

Ukleti kanjon, trideset i prvi dio

Tragovi! Braxtonu sine da je De la Concha zapravo naišao na njihove tragove. – Kada smo čuli pucnjavu, a zvučalo je kao rat, pojurili smo onamo i naš i mrtve Indijance pored rijeke. I tragove. Bilo je malo previše za nas, pa smo odlučili ići oprezno za njima. A onda ona oluja. Prešli smo na ovu stranu jer je ovdje bilo manje velikih stabala u koje bi mogao udariti grom. Nastavili smo ujutro naprijed kad smo čuli viku i pucnjavu. […]

Ukleti kanjon, trideseti dio

U matici na sredini konjima su virili samo vratovi; raširili su nozdrve. Na trenutak ih je struja zanijela, Braxton već pomisli da će morati skliznuti sa sedla da životinji olakša hod, ali  Flash junački povrati ravnotežu i u još nekoliko koraka izađe iz matice i opasnosti. – Ljudi, najradije bih poljubio svog konja! – reče Nathan. – Mojemu neće nedostajati zobi, kunem se! – reče Jubal.             Ushićenje im pomute uzvici na španjolskom. Čuli su ih lijevo iza sebe. – […]

Ukleti kanjon, dvadeset i deveti dio

Ali, njihovi su konji u tom trenutku preskakivali visoko grmlje na rubu šume. Ono ih zaštiti od pogleda i vojnici nisu mogli vidjeti na kojem će mjestu ujahati među drveće.                  Tek što su to učinili, oko njih zaprašti: zrna su lomila grančice, krhala grane, zabijala se u debla, a neka se i odbijala zujeći. A morali su usporiti da bi mogli projahati između debala, katkada i skrenuti kada bi im se na putu našla neka grana ili poleglo stablo. […]