Ukleti kanjon, trideset i sedmi dio

– Indijanci nemaju konje – reče Jubal. – Zapalit ćemo šumu tako da vjetar vatru nosi na njih! – Izgubili smo šibice  sa svim ostalim– reče Braxton. – Djevojke znaju zapaliti vatru trljanjem drva o drvo! – Drveće je još vlažno od kiše – reče Braxton. – Koješta! Već se osušilo!             Tada se umiješa Dulce: – Nepotrebno se prepirete jer možda ništa od toga nećemo trebati ili moći učiniti. Znam, i mi smo smišljale puno stvari prije bijega, a […]

Ukleti kanjon, trideset i šesti dio

– Taj Don Jose je, čini se, veći gad nego što smo mislili – reče Braxton smijući se.             Djevojkama nije bilo do smijeha.  – Obeščastio je svaku ljepšu djevojku iz našega sela – reče Dulce – Bacio je oko i na nas, a mi smo odlučile da ćemo radije umrijeti nego živjeti obeščašćeno. – Ali, zar se niste bojale ukletog kanjona? – upita je Jubal.             Djevojka kao da se bojala odgovora.             Salma nije, rekla je. – Jedna […]

Ukleti kanjon, trideset i peti dio

Nasmiješila se. Bio je to veliki osmjeh kao u sretnog djeteta, ali kratko je trajao jer se, primijetivši da on očarano zuri, smjesta uozbiljila.             Na danjem svjetlu mogli su u potpunosti vidjeti tko ih je spasio. Prsata s puškom pokazala se još prsatijom nego što se ranom zorom činilo, a pogled je zapinjao i na njenim usnama – malo većima, malo debljima od uobičajenih. Onu vitku nisu krasile samo dvije debele pletenice, nego i dva velika smeđa oka, a […]

Ukleti kanjon, trideset i četvrti dio

Trinaesto poglavlje             Svaki su čas očekivali viku iza sebe, možda i hitac – to bi im dalo pojma koliko su daleko odmakli onako naslijepo, zamalo u potpunom mraku, pazeći da budu što tiši.             Tiha nije bila ona kuna ili tako nešto što je zakričalo u blizini i skamenilo ih na trenutak!             Ništa nisu čuli iza sebe. Ni kada je počelo svanjivati i kada su već ušli u prohodniji dio šume, sada već odavno hodajući nemarno, vukući noge […]

Ukleti kanjon, trideset i treći dio

– Da … – reče Nathan. – Da… – potvrdi Braxton.             Neko su vrijeme šutjeli. Braxton je gledao u konje vezane iza hrasta čije bi dlaka povremeno bljesnula osvjetljena vatrom. Trudio se ne slušati buku i smijeh kauboja. Tad se sjeti nečega. – Znate što? Volio bih da ih sada zaskoče Meksikanci ili možda Indijanci, samo da ih pobiju. Nije važno što bi i nas jedni strijeljali, a drugi zaklali! – Možda se to i dogodi! – reče Nathan […]

Ukleti kanjon, trideset i drugi dio

– Zaveži, glupane! – drekne Kirby na njega – Pucali ste na nas i borili se na strani ovog nitkova, što znači da ste sudionici u njegovom zločinu,a to je krađa konja! Presuda je jasna: sva trojica idete na granu!             Nathan i Jubal tada kriknu očajničkim i visokim glasovima i pokušaju nešto brže – bolje izbrbljati što je valjda trebalo Kirbya uvjeriti da promijeni odluku, ali Braxton ih prekine: – Šutite, moroni jedni! Zadržite barem dostojanstvo kad ste sve […]

Ukleti kanjon, trideset i prvi dio

Tragovi! Braxtonu sine da je De la Concha zapravo naišao na njihove tragove. – Kada smo čuli pucnjavu, a zvučalo je kao rat, pojurili smo onamo i naš i mrtve Indijance pored rijeke. I tragove. Bilo je malo previše za nas, pa smo odlučili ići oprezno za njima. A onda ona oluja. Prešli smo na ovu stranu jer je ovdje bilo manje velikih stabala u koje bi mogao udariti grom. Nastavili smo ujutro naprijed kad smo čuli viku i pucnjavu. […]

Ukleti kanjon, trideseti dio

U matici na sredini konjima su virili samo vratovi; raširili su nozdrve. Na trenutak ih je struja zanijela, Braxton već pomisli da će morati skliznuti sa sedla da životinji olakša hod, ali  Flash junački povrati ravnotežu i u još nekoliko koraka izađe iz matice i opasnosti. – Ljudi, najradije bih poljubio svog konja! – reče Nathan. – Mojemu neće nedostajati zobi, kunem se! – reče Jubal.             Ushićenje im pomute uzvici na španjolskom. Čuli su ih lijevo iza sebe. – […]

Ukleti kanjon, dvadeset i deveti dio

Ali, njihovi su konji u tom trenutku preskakivali visoko grmlje na rubu šume. Ono ih zaštiti od pogleda i vojnici nisu mogli vidjeti na kojem će mjestu ujahati među drveće.                  Tek što su to učinili, oko njih zaprašti: zrna su lomila grančice, krhala grane, zabijala se u debla, a neka se i odbijala zujeći. A morali su usporiti da bi mogli projahati između debala, katkada i skrenuti kada bi im se na putu našla neka grana ili poleglo stablo. […]

Ukleti kanjon, dvadeset i osmi dio

Ostali vojnici složili puške u piramide, zapalili vatru i doručkovali na suncu, koje im je, onako još vlažnima od kiše, prijalo. Začudo, De la Concha je imao razumijevanja za njih, valjda zato jer ga je oluja jednako izmučila. Ona sjedio naslonjen na stablo sa strane i zamišljeno pušio puštajući da povjetarac raznosi dim. Konji su  slobodno, vukući uzde po tlu, pasli onu istu tratinu na kojoj su oni kopali.                 Čuo se smijeh, nizali su se masni vicevi, zamirisla je […]