Konjunkcija

Ovako se soba okretala kada je jednom davno kao tinejdžer legao spavati pijan. Tada se ispovraćao pored kreveta i zaspao, a “Rigoleto” ga je ujutro dočekao gdje ga je i ostavio. Sada se zapravo okreće on i to skupa sa svim tim komadima neprobavljene hrane i sluzi što se razvlači poput žvakaće gume, skupa sa stolcem na kotačićima, notesom što se šušketavo kupusa, olovke, jedne metalne spojnice što ju je davno zagubio i nekoliko lijepih, okruglih kapljica krvi s rane […]

Pučka kuhinja

Bilo je ledeno u noćnoj praznoći ulice, činilo se da kao da bi se studen mogla dlijetom klesati. Jedino toplo bile ulične svjetiljke i svjetleći natpisi.  Od njihovog je svjetla postao vidljiv sloj vlažnoga smoga koji se drsko spustio čak i nešto niže od  svjetlećih lopti na stupovima. Bio je početak studenog koji se ove godine potrudio opravdati svoje ime; do blagdana za koje se svi štede još je daleko.             Noć je izgledala neprebrodivo golema i nije znao što […]

Život na Marsu

– Kakvu si glupost učinio za vrijeme sunčeva vjetra? – upitao je Clint Vladimira u bolničkom krevetu. Učinio je to netom je medicinska sestra izašla iz sobe i ostavila ih nasamo. –  Što se dogodilo? – upitao je bolesni hrvatski geolog pridižući se. Očito je smatrao da mu njegovo stanje daje povlasticu da prekrši hijerarhiju i zapovjedniku baze uputi protupitanje,  umjesto da odmah i iscrpno dadne odgovor na pitanje koje je on postavio njemu. Razloga za čuđenje je imao: odvojili […]

Drugoga na drugoga

Nevolje sa mnom (ja bih rekao nevolje s njim) započinju kada su se vjenčali Edi i Fredi koji su  kao i svaki bračni par poželjeli imati dijete. Oplodnja in vitro jajne stanice neke žene mješavinom njihovog sjemena i potom usadnja zametka u maternicu te jajodavke ili neke druge nadomjesne majke nije dolazila u obzir. Edi bi se još nekako bio složio, ali Fredi nikako!               Znanstvenici genetičari objeručke su prihvatili prigodu da učine ono što im je do tada uspijevalo […]

Što sam ja ovdje?

Bobi je bio mješanac u kojemu su se čari škotskog ovčara, prije svega duga dlaka i duga njuška, stopila s čarima jazavčara ili nekog drugog psa kratkih nogu. Mnogi prolaznici pogledali su ga sa simpatijama i to je njemu, vlasniku, bilo neobično drago. Bobi je bio njegovo jedino i njegovo sve; nikoga nije tako volio kao tog psa i nitko mu nije tako uzvraćao ljubav kao taj on. Puštao ga je šetati pored sebe bez uzice. Nosio ju je u […]

Ispovijed

Dana 23. srpnja 2004. godine Petar je kročio u stan i upalio svjetlo, izuo se, ušao u papuče i u njima otišao u svoju sobu. Ekran, “tower”, tipkovnica i miš čekali su ga na stolu. Mrzio ih je u ovom trenutku! Kao i mobitel na kojemu njene poruke ni za lijek i kojega pokretom na granici grubosti baci do gumenog  podmetača s mišem. Potom dohvati  telefon s ormarića i spusti ga na stol u isti tren kad i stražnjicu u […]

Krvava hrid

– Ali, to su dupini! – htjedne uzviknuti guvrener Hotham, no zastane kad osjeti da mu iza leđa nešto teško i mokro s lakoćom prolijeće. Našli su se u plovi preskačućih dupina! Kraljevski inspektor Caroll je pucao! Hotham nije smio zaostati: okrenuo je konja na suprotnu stranu, naciljao sljedećeg dupina koji se vinuo u zrak i povukao obarač. Zatim drugoga i onda … ne više – inteligentne su životinje brzo shvatile da na Hridi vreba smrt. Plova peraja ubrzano se […]

Rat za izvore

Isključio sam načas svoj audiobrowser jer je status blokiranih decibela na viziru što je ujedno služio kao zaslon pokazivao nulu. Poželio sam ponovo slušati svijet kao normalan čovjek, ali sve što sam čuo bila je neka neobična, gluhozvoneća tišina, kao da sam na tom svijetu sam, a ne usred grčevite bitke za glavni grad! No, on ubrzo se ubrzo automatski uključio kad  se u mom vidnom polju pored atmosferskih podataka,  podataka o vodu i satniji i udaljenosti najbližeg  suborca zacrvenjela […]

U

Agr* je stajao pred njima!             Trčeći kroz suncem okupano zelenilo savanske šumice i vukući Ora za ruku, U se stalno osvrtala za sobom i njeno bi samopuzdanje narastalo svaki put kad bi vidjela da od progonitelja nema ni traga, da ih ne sustižu i  da postaju sve samiji. Zapravo se toliko često osvrtala za sobom da gotovo i nije gledala kuda trče, nije marila što ih grančice i lišće šibaju i grebu. A onda su izbili na tu malu […]

Nehumani humanoidi

Moj tata kaže da to nisu ljudi. Da hodaju na dvije noge, da govore, da su vrlo inteligentni, ali da ljudi nisu. Jer da su mu ostali dužni puno novca. Trebao je poslušati mamu. Ona je rekla da to stvorenje koje nas je posjetilo nije iz našeg vremena, da nije čak ni iz kamenog doba, nego da je iz doba dinosaura. Njoj je to bio dovoljan razlog za izbjegavanje bilo kakvog kontakta, ali tata je rekao da poslovna suradnja ne […]