Pet cinquana

Livada Cvjetić žuti travu, ali pogled naprijed pretvara u ljubičasto sav sag. U mraku Zrno grebe crtu širi je u prugu sklapa sanduk tutnjeći u … Javu! Neljetni sunčani dan Kliktaj kojim škanjac mjeri zemlju sunca ne može poremetiti psu san. Jesen Pas, sklupčan, s njuškom u repu gleda kako se crveni list. Jugo Galeb izbjegava vrškove valove što mu žele očešati trbuh

Mokar snijeg

Ove večeri, dok pada ovaj mokar snijeg što mi ne treba ja shvaćam da se ne može živjeti samo ljubeći, da je potrebno i mrziti, nekoga ili nešto jer noć i dan postoje jedni zbog drugog i dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Ove večeri, Dok pada ovaj mokar snijeg što mi ne treba.

Moj steampunk roman „Nebo nad K.u.K.“

Zavjera, strast, nebeski gusari i umorstva… Realističan u motivaciji likova, romantičan zapletom i odnosima, roman „Nebo nad Kaiserlich und Koeniglich“ roman je prepun tipičnih žanrovskih motiva isprepletenih u misteriozni zaplet. Tako urednik Davorin Horak opisuje moj znanstveno fantastični roman, kojega smo predstavili 11. svibnja na zagrebačkoj konvenciji znanstvene fantastike Sferakon. Knjigu je izdao Horakov Hangar 7 Zagreb kao dio svoje biblioteke Solaris. Roman pripada podžanru steampunk. Ukratko, steampunk može se opisati kao tehnološki napredna prošlost. U tom svijetu tehnologija 20. […]

U sumrak

Stojim na litici i puštam da se sumrak zavarava da neću otići kad se meni bude htjelo, kadli, gle, upali se svjetlo na brdu desno, iznad, gore i ja se pitam kako im je, kako je njima tamo? I dok se ja tako pitam, upali se svjetlo u dolini lijevo, ispod, dolje i ja znam da se ono pita kako nam je, nama ovdje gore. A onda nikne svjetlo nasuprot, ravno ispred i ja znam, ono zna, mi znamo, svi […]

Deset haiku u jednoj liniji

U lišću što bježi s grane oblik vjetra! Prašuma: preko okomica oštri kut. Sumrak uz more, na metalnom kosturu tende tragovi glazbe. Skupljam kišu idući kroz travuljinu; sretno dijete. Kakva predstava! Neprestano padaju zastori kiše! Lokva u sjeni; ptice je ljube svako malo. Zeleni se u zelenilu – zelembać! Vedra noć, najkrupnije su zvijezde ribarice na moru. Crveni rub, ponad njive treperi jato krila. Autokamp; na livadi se vrtlože dva psića. 

Kiša

            Kiša, napokon!             Svojim nas zavjesama štiti od uroka i kamera, više nas ne vide ni s vrha planine ni i svemira; stakla su im zamućena i potočići ispiru njihovu zlobu i znatiželju.             Dobili smo na vremenu.             Na vremenu za svaku mlaku na putu, a put je postao nov i drugačiji i valja ga upoznavati kao što se mi ponovo upoznajemo pod kišobranima.             Kiša napokon i da mi je pod brisačima voziti se i voziti …

Pećinski ljudi

U ledno doba pećinski ljudi (a zapravo su to ljudi kao i mi, samo što ih mi tako zovemo) ulove što imaju uloviti, pa potraže pećinu u koju će se zavući. Unutra je polutama,  zagušljivo je i nekakva glazba trešti, ali važno je da se osjeća toplina. Sjede pećinski ljudi u pećini  i piju kavu ili neki topli napitak, neki puše i listaju novine, a neki samo gledaju TV, ali svi, doista svi pogledavaju na pećinske žene iza šanka! Još […]

Psovjek

            U kasno ranoproljetno prijepodne kad, ono, sine neuklearka nuklearka iznad naših glava, ja se izvrnem na leđa i dignem sve četiri u zrak!             Zatim mrdam guzom i češkam leđa o tratinu. Od miline isplazim jezik; visi mi, onako, pored, ramena. Ljudi me pogledavaju, neki mi se smiju, drugi bi me počešali po trbuhu. A ja se živahno okrenem potrbuške i ne mareći za njih gurnem nos u vlasište trave. Ono bude vlažno i toplo i miriše zeleno.               […]