Posljednji dan listopada

Posljednjeg dana listopada vratio sam se s posla kao i svakog drugog dana, samo što nakon ručka nisam prilegao na kauč da odrijemam rundu – dvije. Nešto me mamilo van unatoč kiši i vjetru. Potražio sam psa. Našao sam ga nujno sklupčanog uz sjeverni kućni zid, u zavjetrini  od juga i njegove mješavine kiše i lišća. Crveni se list      ispred očiju psa                                                                  s njuškom u repu Pas je presretan što ga pozivam, njemu kišobran nije potreban. Šuma je […]

Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske

„Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske“ naslov je recenzije mog romana „Nebo nad K.u.K“ koju napisao novinar Raif Okić i objavio u književnom podlisku časopisa „Express“. Mogu reći da me dobro „skužio“  i drago mi je da sam kod njega, a zbog toga se nadam da sam i kod mnogih drugih čitatelja, uspio postići ono što sam htio. Zato sa zadovoljstvom prenosim članak. Dakle, nakon podnaslova „Tek rijetki hrvatski autori odluče se na ulete u vode znanstvene […]

Valovi

Valovi ne žele na obalu, koče se pred njom koliko god mogu, a kad napokon budu munuti na stijene, onda se više ne daju povući natrag nego se prstima od pjene grčevito drže za svaku izbočinu i pukotinu, ma koliko im to bilo uzaludno! I tako neprestano i posvuda, po svoj obali, u nedogled, bez reda i smisla, neumorno, kao da nikad neće prestati. Valovi iz petnih žila; galeb izmiče. Ljeti kupači ulaze u valove, nastoje sprijateljiti se s njima. […]

Čudo u retrovizoru

Sunčan je jesenji dan, vozim cestom Barban – Žminj. Retrovizor: lišće uzlijeće put krošanja. U retrovizoru, čemu ime znači pogled unatrag, kao da se vraćao uzročno – posljedični tijek, kao da je lišće pošlo vraćati se granama s kojih je palo na asfalt! Uostalom, tko kaže da strujanje zraka što ga je izazvao moj auto prelazeći preko lišća koje je tih dana obilno sipalo nije to lišće uzvitlalo na vlas istim onim putanjama kojima je prije krivudalo dok ga tlo […]

Leteći zec

Događa se to kad dan tako okraća da šetnja poprimi slast junaštva, povlačenja u posljednji čas, kad smo već u kontaktu s pipcima noći. Šuma je sama tišina, čini se da se u njoj mjesecima neće ništa pomaknuti sve dok proljeće ne najave ptice uznemirene parenjem  kad li – lepet; u sumrak uzlijeće komad šumskog tla! Katkada ugledamo ta krila, možda uspijemo uočiti i trbuh, ali cijelu pticu nikada ne obuhvatimo pogledom; a zasigurno nećemo vidjeti ono po čemu je […]

Pet cinquana

Livada Cvjetić žuti travu, ali pogled naprijed pretvara u ljubičasto sav sag. U mraku Zrno grebe crtu širi je u prugu sklapa sanduk tutnjeći u … Javu! Neljetni sunčani dan Kliktaj kojim škanjac mjeri zemlju sunca ne može poremetiti psu san. Jesen Pas, sklupčan, s njuškom u repu gleda kako se crveni list. Jugo Galeb izbjegava vrškove valove što mu žele očešati trbuh

Mokar snijeg

Ove večeri, dok pada ovaj mokar snijeg što mi ne treba ja shvaćam da se ne može živjeti samo ljubeći, da je potrebno i mrziti, nekoga ili nešto jer noć i dan postoje jedni zbog drugog i dok jednome ne smrkne, drugome ne svane. Ove večeri, Dok pada ovaj mokar snijeg što mi ne treba.

Moj steampunk roman „Nebo nad K.u.K.“

Zavjera, strast, nebeski gusari i umorstva… Realističan u motivaciji likova, romantičan zapletom i odnosima, roman „Nebo nad Kaiserlich und Koeniglich“ roman je prepun tipičnih žanrovskih motiva isprepletenih u misteriozni zaplet. Tako urednik Davorin Horak opisuje moj znanstveno fantastični roman, kojega smo predstavili 11. svibnja na zagrebačkoj konvenciji znanstvene fantastike Sferakon. Knjigu je izdao Horakov Hangar 7 Zagreb kao dio svoje biblioteke Solaris. Roman pripada podžanru steampunk. Ukratko, steampunk može se opisati kao tehnološki napredna prošlost. U tom svijetu tehnologija 20. […]

U sumrak

Stojim na litici i puštam da se sumrak zavarava da neću otići kad se meni bude htjelo, kadli, gle, upali se svjetlo na brdu desno, iznad, gore i ja se pitam kako im je, kako je njima tamo? I dok se ja tako pitam, upali se svjetlo u dolini lijevo, ispod, dolje i ja znam da se ono pita kako nam je, nama ovdje gore. A onda nikne svjetlo nasuprot, ravno ispred i ja znam, ono zna, mi znamo, svi […]

Deset haiku u jednoj liniji

U lišću što bježi s grane oblik vjetra! Prašuma: preko okomica oštri kut. Sumrak uz more, na metalnom kosturu tende tragovi glazbe. Skupljam kišu idući kroz travuljinu; sretno dijete. Kakva predstava! Neprestano padaju zastori kiše! Lokva u sjeni; ptice je ljube svako malo. Zeleni se u zelenilu – zelembać! Vedra noć, najkrupnije su zvijezde ribarice na moru. Crveni rub, ponad njive treperi jato krila. Autokamp; na livadi se vrtlože dva psića.