Moj steampunk roman „Nebo nad K.u.K.“

Zavjera, strast, nebeski gusari i umorstva… Realističan u motivaciji likova, romantičan zapletom i odnosima, roman „Nebo nad Kaiserlich und Koeniglich“ roman je prepun tipičnih žanrovskih motiva isprepletenih u misteriozni zaplet. Tako urednik Davorin Horak opisuje moj znanstveno fantastični roman, kojega smo predstavili 11. svibnja na zagrebačkoj konvenciji znanstvene fantastike Sferakon. Knjigu je izdao Horakov Hangar 7 Zagreb kao dio svoje biblioteke Solaris. Roman pripada podžanru steampunk. Ukratko, steampunk može se opisati kao tehnološki napredna prošlost. U tom svijetu tehnologija 20. […]

U sumrak

Stojim na litici i puštam da se sumrak zavarava da neću otići kad se meni bude htjelo, kadli, gle, upali se svjetlo na brdu desno, iznad, gore i ja se pitam kako im je, kako je njima tamo? I dok se ja tako pitam, upali se svjetlo u dolini lijevo, ispod, dolje i ja znam da se ono pita kako nam je, nama ovdje gore. A onda nikne svjetlo nasuprot, ravno ispred i ja znam, ono zna, mi znamo, svi […]

Deset haiku u jednoj liniji

U lišću što bježi s grane oblik vjetra! Prašuma: preko okomica oštri kut. Sumrak uz more, na metalnom kosturu tende tragovi glazbe. Skupljam kišu idući kroz travuljinu; sretno dijete. Kakva predstava! Neprestano padaju zastori kiše! Lokva u sjeni; ptice je ljube svako malo. Zeleni se u zelenilu – zelembać! Vedra noć, najkrupnije su zvijezde ribarice na moru. Crveni rub, ponad njive treperi jato krila. Autokamp; na livadi se vrtlože dva psića. 

Kiša

            Kiša, napokon!             Svojim nas zavjesama štiti od uroka i kamera, više nas ne vide ni s vrha planine ni i svemira; stakla su im zamućena i potočići ispiru njihovu zlobu i znatiželju.             Dobili smo na vremenu.             Na vremenu za svaku mlaku na putu, a put je postao nov i drugačiji i valja ga upoznavati kao što se mi ponovo upoznajemo pod kišobranima.             Kiša napokon i da mi je pod brisačima voziti se i voziti …

Pećinski ljudi

U ledno doba pećinski ljudi (a zapravo su to ljudi kao i mi, samo što ih mi tako zovemo) ulove što imaju uloviti, pa potraže pećinu u koju će se zavući. Unutra je polutama,  zagušljivo je i nekakva glazba trešti, ali važno je da se osjeća toplina. Sjede pećinski ljudi u pećini  i piju kavu ili neki topli napitak, neki puše i listaju novine, a neki samo gledaju TV, ali svi, doista svi pogledavaju na pećinske žene iza šanka! Još […]

Psovjek

            U kasno ranoproljetno prijepodne kad, ono, sine neuklearka nuklearka iznad naših glava, ja se izvrnem na leđa i dignem sve četiri u zrak!             Zatim mrdam guzom i češkam leđa o tratinu. Od miline isplazim jezik; visi mi, onako, pored, ramena. Ljudi me pogledavaju, neki mi se smiju, drugi bi me počešali po trbuhu. A ja se živahno okrenem potrbuške i ne mareći za njih gurnem nos u vlasište trave. Ono bude vlažno i toplo i miriše zeleno.               […]