Pakleni trilobiti, treći dio

Cesta Poreč – Pazin, 20. lipnja 2006. godine, oko tri sata ujutro. Sam je u autu, radio mu prvi društvo. Na nebu odjednom veliko, jako svjetlo. Prvo što pomišlja je da to možda NLO. Drugo što pomišlja je da je to doista NLO jer je stvar točno iznad njegovog auta i obasjava ga zasljepljujućom svjetlošću. Motor se zlokobno gasi bez vidljivog razloga. On izlazi škiljeći, dlanovima štiti oči i pokušava pogledati prema gore. Ne boji se, dapače, psuje im “majku […]

Pakleni trilobiti, drugi dio

A Granica …. Zastao mu je dah kad je prvi put iz rova pogledao preko grudobrana. Crta obrane protezala se duž obronaka u beskraj lijevo i desno, a pred njom se jednako tako u beskraj prostirala ravnica. Ravnica koja je bila sve samo ne ravna! Podsjećala ga je donekle na krajobraz središnje Istre gdje se može vidjeti mnogo vrtača ili ponikvi jedna do druge. Ove su, međutim, bile kudikamo dublje, više nalik na kratere nekih golemih granata što su padale […]

Blago u mulju

            Pošli samo Iz L’vova u četiri i pol ujutro i kada smo dva sata kasnije stigli na plažu Zagiročku more je još uvijek plazilo preko njenog pijeska. Jedanaest minuta prije sedam počelo se povlačiti uz obilnu pjenu i gromoglasan šum. Neka ide, već ćemo ga mi stići!             Iskrcali smo hoverkraft, upalili motore i  svjetla na pramcu te uključili zračni propeler na krmi. Uskoro smo glisirali po mokrom pijesku bučeći kao omanji avion. Mjesec je osvjetljavao gornje rubove oblaka […]

Dobrodošao na Divlji zapad, četvrti dio

Shermah je pao u plićak i rijeka ga, onako raširenih ruku kao da leti na oblaku krvi, nije uspjela odnijeti daleko: zapeo je za prve potopljene grane grma koji je rastao na rubu obale gdje ju je zemlja preuzimala od kamenja. Joe i John ga izvuku i okrenu na leđa. – Pravo u srce, svaka čast! – uzvikne Joe gledajući krvavu mrlju na bijeloj kušulji ispod sakoa. – Joe, ovaj je još živ! – dovikne Mike, koji je s Joshuom […]