Zavijanje koje udara u glavu

Ono što danas zovemo cajke i turbo folk nekada se, prije devedesetih godina dvadesetog stoljeća, nazivalo „narodna muzika“ i povezivalo se sa Srbijom, točnije TV Beogradom, koji je takvu glazbu emitirao. Moglo se čuti i na TV Sarajevu, ali na TV Zagrebu nikada, kao ni danas na njegovom nasljedniku HRT-u. Zbog toga se činilo da se takva glazba u Hrvatskoj ne sluša, ali ona se slušala, znatno manje nego danas, po opskurnim lokalima, ali slušala se. Prije rata glazba mladih […]

Pogrešne procjene

Vjerojatno je prošlo cijelo desetljeće otkako sam kupio ručni usisavač. Činio se idealnim: samo ga uključiš i pokupiš prašinu s namještaja. Neću reći da ga ne upotrebljavam, ali ni približno onako često kao što sa to zamišljao. Razlog je taj što stoji u ormaru, a meni se ne da vaditi kutiju, pa njega iz kutije. Zapravo, u pravilu upotrijebim maramice za brisanje koje donesem kada se vratim iz kupatila. Teorija je jedno, a praksa drugo. Da nije tako ne bi […]

Riječ – dvije o narančama

Pitam se jesam li ikada pojeo pravu naranču, onakvu kakva bi trebala biti? Mislim da jesam jednom i da je to bila ona crvena ili „krvava“ naranča. Naima, ta se naranča ogulila bez poteškoća i s lakoćom cijepala na režnjeve, kao što to bude kad jedemo mandarinu. A u pravilu guljenje naranče je skidanje većeg ili manjeg dijela kore koja se opire i ispod sebe ostavlja bijelu pokožicu, koja je jednako tako svojeglava, ali ju je još teže odlijepiti nožem […]

Kratko razmišljanje o toleranciji

Davnih dana kupio samu antikvarijatu Voltairevu Raspravu o toleranciji. Tanka bijela knjižica, lako se i brzo čita. Prihvatio sam je kao svoj vlastiti stav o toj pojavi, tim više što nam je u srednjoj školi profesor povijesti i filzofije spominjao Voltaira i njegovu glasoviti rečenicu iz te knjige:” Nikada se neću složiti s tim što govoriš, ali uvijek ću braniti tvoje pravo da to govoriš”. Jer ako tebi zabrane da govoriš, mogli bi i meni; tvoje pravo izražavanja svojih stavova […]

Kvant godine

Moja baka je govorila da je 21. prosinca dan najkraći i da nakon toga stoji do 25. prosinca tj. Božića kada se počinje produžavati.  U stvarnosti dan počinje rasti već 22. prosinca, ali ljudskom oko bez pomagala to postaje zamjetno tek za tri –četiri dana. Tri – četiri dana su kvant ljudskog doživljaja godine, najmanji iznos te veličine za koji se ona može promijeniti. Ja sam do istog zaključka došao očekujući kraj ljeta u kolovozu. Kraj ljeta je ona kiša […]

Pravoslavlje, prijatelj književnosti

Tko više čita, Hrvati ili Srbi? Vjerojatno bi neki uzimajući u obzir u našu „stoljetnu pripadnost europskoj uljudbi“ nasuprot srbijanskih „četiri stotine godina turskog jarma“ zaključili da ne može biti drugačije nego da su Hrvati kudikamo kulturniji, a to znači i načitaniji narod. Pogrešno, Srbi zasigurno čitaju više jer su pravoslavci, a oni knjigu vole više nego katolici! Kad sam služio JNA, točnije JRM, susreo sam mnoge Crnogorce, koji su me zapanjili svojom načitanošću. Sjećam se izvjesnog Dakića, problematičnog tipa […]

Čekaj me!

„Ždi menja“, ruskim jezikom rečeno rečeno:„Čekaj me“. Glasovita pjesma Konstantina Simonoviča, po nekim najljepša ljubavna pjesma. Ja mislim da je teško bolju naći. Nema tu nježnosti, sladunjavosti, opojnih maštanja, traženja vjetra da joj takne uho,  to je čisti egzistencijalni krik vojnika koji odlazi u rat i koji, osim što se boji za svoj život, strepi da ga njegova draga neće čekati, strahuje da, kao što je to on prisiljen,  neće zamrznuti život da bi ga nastavila s njim nakon što […]

Jesse James u partizanima

Da nekome od ljevičara, obožavatelja Tita i,  budimo iskreni, jugonostalgičara kažem da je Jesse James, glasoviti odmetnik s američkog Divljeg zapada, bio u partizanima, mislili bi da ih zavitlavam. Da sam tako nešto rekao u doba njihove vlasti riskirao bih da budem barem zapamćen kao jedan koji strši, pa ga treba držati na oku.  I danas ta činjenica izaziva čuđenje jer riječ partizan povezujemo s Drugim svjetskim ratom i Narodnooslobodilačkim ratom pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Istina je da je […]

Priče za malu djecu

S retorikom ili govorništvom, upoznao sam iz udžbenika Ive Škarića „Temeljci govorništva“. Govorničke figure tj. dojmljivi govorni oblici kojima se govornici koriste dijele se na logičke figure, trope ili figure u prenesenom značenju, figure misli i sintaktičke figure. U figure misli uvršteni su i kratki pripovjedni oblici: anegdota, prispodoba,  dosjetka ili vic i, manje poznato, pretericija – tobožnje odbijanje da se o nečemu govori, pa se onda govori o tome o čemu se ne želi govoriti. U tu tanku knjižicu […]

Natalitet? Treba platiti!

Sve priče o natalitetu koje čujem čine mi se kao račun bez krčmara. Jer tko jer taj koji bi trebao nadomjestiti manjak djece ili drugim riječima roditi barem troje djece? Žene u fertilnoj dobi. Da, ali mnoge su od njih pri kraju te dobi, a dok se mjere za poticanje nataliteta uvedu mnoge druge će iz nje izaći ili će biti prestare da se na njih mogle djelotvorno Mjere bi, dakle, trebalo spremati za djevojčice. Ali, spremati djevojčicama tri i […]