Mlado vino

U mojoj se čaši vrtlože njeni zlatni uvojci…             U redu, našlo bi se tu i slamnatih nijansi, ali ta mi se riječ, “slama”, činila suviše prostačkom da bih je dovodio u vezu s njom. Ne, samo je zlato bilo dovoljno dobro za nju! Bila je tek stasala, očiju punih sunca, jedra i slatka – tko je ne bi poželio?  Desilo se to 1985. godine i otada mi svaka petica, htio – ne htio, budi sjećanje na to pijanstvo. […]

Most

Učinio sam isto što i onaj nasuprot meni: pošao prema onome na drugoj strani mosta. Hodao je polako do gležnjeva u jari što je treperila s asfalta podižući skute stolnjaka i lamatajući zastavama. S rijeke ispod nas zaudarao je težak vonj blata. Približavao se kraj svibnja i  priroda je već bila umorna od bujanja, cvjetanja i pjevanja. Sve je nekako govorilo: završimo već jednom s tim pa pođimo u mir i svježinu hladovine.             Zaustavili  smo se na sredini mosta, […]

Labinski bluz

Zrelo kolovoško sunce kazuje da je od ljeta bilo što je bilo. Od njega se na labinskom kolodvoru sjedeći opušteno za stolom pod tendom kafića krije čovjek u kratkim hlačama i šlapama. Dva su autobusa na peronima i neki se ljudi vrzmaju oko njih, ali lokal je na boku zgrade i on ih uopće ne vidi, a i ne zanimaju ga. Njegov pogled počiva na dijelu Istarske ulice ispred njega. Asfalt joj je umoran od vrućine. Pored spomenika rudaru – […]

Kujica

            Odlučio je ubiti kujicu.             Dolazilo mu je da je zatuče dok se onako skotna, nalik na kratkonogu sivu bačvicu, vukla dvorištem plašljivo ga gledajući malim, okruglim očicama. Životinja je zapamtila šibu iz one noći kada se gospodar pijan doklatio kući i nagonski je osjećala da bi stanje u kojemu se nalazila moglo u njemu izazvati bijes poguban za ono što u sebi nosi. Doduše, njega ništa ga nije sprečavalo da je potraži u šupi gdje se boravila, ali […]

Smirenje

Sporo se uspinjao stepeništem. Ne zbog kojeg kilograma previše oko struka, a još manje zbog koje godine na plećima, nego jednostavno što nije imao razloga nigdje žuriti. Smirenost je ušla u njegov život  otkako je donio odluku da će napokon učiniti ono što je davno trebao – oženiti se. Štoviše, obuzela ga je nekakva ravnodušnost prema svemu. Njemu je bilo dobro.             Ne, nije se on ni u čemu zavaravao. Bio je svjestan da bi  za njegovu zaručnicu društvo s […]

Pasji život

Na smotru gospođe Lopatar čekao su mali,šašavi šareni mješanac, mačak bez repa, melankolična ženka mastifa zakrvavljenih očiju i on. Vani se počeo hvatati sumrak i snijeg je počeo sličiti na stari, pokvareni sladoled. Zapravo je cijeli dan bio jedan veliki sumrak jer sunca nitko nije vidio, ali sada su hladnoća i oskudica svjetla ruku pod ruku ubrzavali. Ovdje, u utočištu za životinje osjećalo se nešto topline, u povremenim valovima čak i ugodno jake.             Dolazak Lopatarke sličio je u mnogočemu […]

Arhe

            Istom kako je razvigorac uletio na trijem i očešao lišće kivija koje je plelo sjenicu,  on prebaci lijevo stopalo na desno koljeno, pa se, lica sve onako lica oteščalog od misli, objeručke uhvati za tako od potkoljenice nastalu prečku,  ugodnije se namjestio plastičnom stolcu uza zid i onda povuče dobar dim iz cigarete smještene duboko između prstiju.  Ispuhnuvši ga, nagnuo se nad stolić od iste one bijele plastike  i preko šalice sa skorenim tragovima kave otresao pepeo u metalnu […]

Oči u travi

Zeleni se lišćem tek zaodjenut šumarak, ovce zdušno pasu sočnu travu, plahte lamataju na vjetru, iz kuće miriše maneštra, toplo je na gnojnici u zavjetrini, gotovo vruće, kao što je vruća mokraća što se Mati i dvojice njegove braće slijeva niz nogavice dok onako stoje na njoj i gledaju u uperene cijevi Wermachtova streljačkog stroja.             Poručnik se koči sa strane, korak – dva od sivozelenog niza vojnika. U spuštenoj mu desnici pištolj,  od oboda oficirske kape ne vidiš mu […]

Četrdeset

            Htio sam samo što prije sjesti za naš barski stol, pa mi se taj lik koji je ondje sjedio i razgovarao s mojim kolegom činio posve nevažnim.             Zvali smo stol našim jer smo se oko njega okupljali mi, dečki koji na rivi iznajmljuju plovila. Gazda ga je postavio na pola koraka od područja na koje je pravo polagao susjedni kafić, a  ni toliko od crte koja je označavala dokle se asfalt ima smatrati kolnikom. Bio je to jedini […]

Galebovi

            Za njih je, kao i za druge kupače, bio samo gospodin sijedih prsiju koji se ispružio na suncu. Sjedeći nedaleko njega okrenute jedna drugoj, nisu prestajale razgovarati.             Sunce je klonulo i kupači se razrijedili, ali one su sveudilj brbljale, a on ležao na leđima.             Nisu ni slutile da bi im u svojim najboljim danima prišao, jednoj obgrlio lijevo, a drugoj desno rame, pa se tako u sredini uključio u konverzaciju. Učinio bi sve da ih nadmaši u […]