VEI – 7

On je jedan od onih koji idu ulicom s medicinskom maskom na licu, ali njemu to odgovara jer kako može  izgledati nakon dvije neprospavane noći i jednog i po dana u bunilu? Jutros se nije obrijao, bojao se pogledati se u ogledalu! Vjerojatno mu je lice poput ovog neba: mutno, žućkasto,nešto kao da se komeša, neki oblaci, a onda se sve to izjalovi i ništa ne nazreš.  Sunce je žuti kružić.   Najradije ne ni u kafiću skidao masku, ali ovdje […]

Ovčar

Pas je lajao neprestance. Uzbuđenost u njegovog glasu bila jednolična i nije popuštala. Ogrnuo se ovčjim kožuhom i dohvatio štap.  Izašao je iz pećine pa se gegavo, ali hitro uspeo iz doca na proplanak, među ovce. One su marljivo pasle travu između kamenja i smriča, a za psa nisu imale vremena. Čak i ako je koja zablejala, učinila je to onako punih usta, na brzinu, da se činilo dvostruko blejavo i potom požurila da u čupkanju sustigne drugarice. Pas je […]

More boje ciklame

Stajao sam na rubu betonskog mola plaže i štapom zabacivao udicu. Uzalud. Na udicu sam metao lignju patagoniku, ribama dokazano neodoljivi mamac, a osim toga bila je druga polovica travnja, vrijeme kada šuri polude i samo se bacaju. Badava.  Možda nisam trebao doći ovamo, možda sam trebao ostati na rivi s ostalim ribičima, pa što se zakvači, zakvači, ali ja sam htio ili oradu, a njih navodno ovdje ima. S vremenom sam shvatio da je to čista fantastika. Skinuo sam […]

Tetiva

Nas sedmorica u lovu na mamuta uzalud smo se trudili. Opkolili smo ga,da, ali on se igrao s nama mlatarajući okolo surlom sad prema jednome, sad prema drugome ili dvojici-trojici odjednom trubeći zlokobno. Nitko nije mogao prići dovoljno blizu da mu kopljem probije debelu kožu podstavljenu s još debljim slojem masti. Ono koplje što sam ga bacio, samo ju je malo načelo ispod oštrih dlaka kao u nekog divovskog štakora A onda se Krezubi dosjetio. Zapravo, možda se nije dosjetio, […]

Plaža za uživanje

Tri su duguljaste ribe kao jedna kliznule u dubinu kada je stupio na jednu od stijena između kojih su manevrirale u plićaku. – Cipli! Znači da je more prljavo!             Prije,  dok su se spuštali stazicom od ceste uz koju su parkirali auto, gunđao je da kakva je to plaža oko koje raste tamo neki bijeli grab umjesto borova ili crnike. Prijatelj mu je odgovorio da su vjerojatno rasli dok ih nisu posjekli, pa se ubacilo ovo što raste brže […]

Prekid

Neprestance je govorila, mljela je kao mlin, krunjač i prekrunjač zajedno; tko to svojim ušima nije čuo i svojim očima vidio, taj to ne može razumjeti! – Ma reci ti meni je li to tako, samo ti meni reci! Naravno, nije očekivala da joj nešto odgovori, niti ju je nije zanimalo što on misli. A mislio je da njihova veza više nema smisla, da sve to treba prekinuti; odmah, ovdje, sada! U ovom su se kafiću prvi put sastali dok […]

Špijunska

Parkirao je na mjestu za invalide, samo desetak metara od policajca. Taj ga je, onako u polusjeni tisine grane ispod ulične svjetiljke, uvrijeđeno promatrao i sva je prilika bila da će ubrzano krenuti prema njemu,  ali kada je vidio tko otvara vrata, jednostavno je okrenuo glavu na drugu stranu kao da se ništa nije dogodilo. On se iz auta iskobelja cerekajući.  Po količini alkohola u krvi, razumije se, ali on bi svoje mentalno stanje opisao prema vampirsko-zombijskom modelu: netrijezan. Sviđao […]

Kašnjenje

Gradonačelnik je kasnio u posjet dječjem vrtiću, a kad je napokon došao djeca su mu morala otpjevati i ovo i ono i sve se to dozlaboga odužilo. A imao je on još jedan posao nakon ovoga. “Zvao je neki tip, kaže da bi ispričao o nešto o nekom kriminalu”, rekao mu je urednik i potom mu objasnio u kojom će ga selu i u koliko sati čovjek čekati u tamošnjoj krčmi. “Kaže da samo pitaš za Silu, tako ga svi […]

Malina

            Osim mirisa borovine, sunčanom su se stranom gudure razlijegali krikovi i uzvici. Na trenutak bi zazvučalo kao da se u šumi ariškog bora događa nešto jako ružno i bolno, ali to su se između krljuštavih debala i prošarani sjenama prozračnih krošanja spuštali mladi ljudi s naprtnjačama na leđima. Skupine veće i manje  nastajale su i nestajale bez ikakvog pravila jer svatko je išao kuda mu drago. Pri tom su se jedni drugima gubili iz vida i u tome je […]

Ruže za dušu

O, kako sam volio gledati te ruže kad je puhalo jugo! U difuznom svjetlu oblačnog dana, na vlažnoj sivoj pozadini pročelja Župnog stana crvenjele su se  i otmjeno ljuljale na zapusima koji su dopirali u našu starogradsku uličicu. Posadile su se same: uz zid je nedostajala pravokutna ploča kakve su prekrivale ulicu bila popločena, a odnekud dolutalo sjeme učinilo je taj komadić prezrene zemlje svojom gredicom. Zaklonjene sa sjevera, grijane suncem koje bi pomičući sjene i njih obasjalo, natapane kišom […]