Posljednji dan listopada

Posljednjeg dana listopada vratio sam se s posla kao i svakog drugog dana, samo što nakon ručka nisam prilegao na kauč da odrijemam rundu – dvije. Nešto me mamilo van unatoč kiši i vjetru. Potražio sam psa. Našao sam ga nujno sklupčanog uz sjeverni kućni zid, u zavjetrini  od juga i njegove mješavine kiše i lišća. Crveni se list      ispred očiju psa                                                                  s njuškom u repu Pas je presretan što ga pozivam, njemu kišobran nije potreban. Šuma je […]

Ukleti kanjon, trideset i peti dio

Nasmiješila se. Bio je to veliki osmjeh kao u sretnog djeteta, ali kratko je trajao jer se, primijetivši da on očarano zuri, smjesta uozbiljila.             Na danjem svjetlu mogli su u potpunosti vidjeti tko ih je spasio. Prsata s puškom pokazala se još prsatijom nego što se ranom zorom činilo, a pogled je zapinjao i na njenim usnama – malo većima, malo debljima od uobičajenih. Onu vitku nisu krasile samo dvije debele pletenice, nego i dva velika smeđa oka, a […]

Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske

„Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske“ naslov je recenzije mog romana „Nebo nad K.u.K“ koju napisao novinar Raif Okić i objavio u književnom podlisku časopisa „Express“. Mogu reći da me dobro „skužio“  i drago mi je da sam kod njega, a zbog toga se nadam da sam i kod mnogih drugih čitatelja, uspio postići ono što sam htio. Zato sa zadovoljstvom prenosim članak. Dakle, nakon podnaslova „Tek rijetki hrvatski autori odluče se na ulete u vode znanstvene […]

Ukleti kanjon, trideset i četvrti dio

Trinaesto poglavlje             Svaki su čas očekivali viku iza sebe, možda i hitac – to bi im dalo pojma koliko su daleko odmakli onako naslijepo, zamalo u potpunom mraku, pazeći da budu što tiši.             Tiha nije bila ona kuna ili tako nešto što je zakričalo u blizini i skamenilo ih na trenutak!             Ništa nisu čuli iza sebe. Ni kada je počelo svanjivati i kada su već ušli u prohodniji dio šume, sada već odavno hodajući nemarno, vukući noge […]

More i ja

i gledam more gdje se k meni penje i sve više prekriva krov kuće niže moje. Prije par minuta virile su dvije trećine krova, a sada je već progutano više od polovice. A trebala bi biti oseka! i slušam more dobro jutro veli a ja u sebi kažem: “Mnogima nije dobro!”  New York, London, Istanbul, Kalkuta, Šangaj, Tokio, Los Angeles više nisu gradovi koji se mogu posjetiti bez podmornice jer im iznad površine vire samo najviše zgrade, one koje dosežu […]

Ukleti kanjon, trideset i treći dio

– Da … – reče Nathan. – Da… – potvrdi Braxton.             Neko su vrijeme šutjeli. Braxton je gledao u konje vezane iza hrasta čije bi dlaka povremeno bljesnula osvjetljena vatrom. Trudio se ne slušati buku i smijeh kauboja. Tad se sjeti nečega. – Znate što? Volio bih da ih sada zaskoče Meksikanci ili možda Indijanci, samo da ih pobiju. Nije važno što bi i nas jedni strijeljali, a drugi zaklali! – Možda se to i dogodi! – reče Nathan […]

Strahote iskrivljenog sjećanja

Za distorziju memorije znam odavno. To je ono kad u mom sjećanju cura koje prošla pored mene ima znatno veće grudi nego što ih ima u stvarnosti. Trebalo je da nehotice izvedem eksperiment, pa da ozbiljnijem razmislim o toj pojavi. Evo kako je to bilo! Budući da se bavim borilačkim vještinama, nabavio sam dokumentarnu televizijsku seriju u kojoj reporter putuje po Dalekom istoku i iskušava razne borilačke vještine, po tri-četiri u svakoj epizodi. Sve sam odgledao,a nakon nekog vremena poželio […]

Ukleti kanjon, trideset i drugi dio

– Zaveži, glupane! – drekne Kirby na njega – Pucali ste na nas i borili se na strani ovog nitkova, što znači da ste sudionici u njegovom zločinu,a to je krađa konja! Presuda je jasna: sva trojica idete na granu!             Nathan i Jubal tada kriknu očajničkim i visokim glasovima i pokušaju nešto brže – bolje izbrbljati što je valjda trebalo Kirbya uvjeriti da promijeni odluku, ali Braxton ih prekine: – Šutite, moroni jedni! Zadržite barem dostojanstvo kad ste sve […]

Pustinja

Hladno mi je u sumraku nalik na deset pomrčina sunca. Stara automobilska guma i boca što do pola viri iz pijeska sve su što oko sebe vidim. Nekoliko koraka dalje glatku pješčanu bjelinu guta sivilo nalik na kišni oblak. Mogu čuti pijesak kako sipi ugibajući se pod mojom težinom i to je jedini zvuk ovdje. Nevidljivi potoci počinju obavijati moje tijelo i ja pomišljam na zimsku odjeću.             A kažu da su se ovdje nekad zelenile šume i polja na […]

Ukleti kanjon, trideset i prvi dio

Tragovi! Braxtonu sine da je De la Concha zapravo naišao na njihove tragove. – Kada smo čuli pucnjavu, a zvučalo je kao rat, pojurili smo onamo i naš i mrtve Indijance pored rijeke. I tragove. Bilo je malo previše za nas, pa smo odlučili ići oprezno za njima. A onda ona oluja. Prešli smo na ovu stranu jer je ovdje bilo manje velikih stabala u koje bi mogao udariti grom. Nastavili smo ujutro naprijed kad smo čuli viku i pucnjavu. […]