Crveni kupe

            Parkirali smo crveni kupe ispred kuće, na svježe nasutom tucaniku kojim smo se dovezli s ceste.             Moje se prijatelj odazvao na stričev poziv da vidi kako je sredio staru rodnu kuću na selu. Zapravo je htio čuti kako mu stric hvali auto i tako se još jednom uvjeri da one lijepe novce za polovno vozilo nije dao uzalud. Iz istog je razloga pozvao mene da pođem s njim. Putem sam mu rekao da dobro vuče, da sjajno drži […]

Ukleti kanjon, trideset i sedmi dio

– Indijanci nemaju konje – reče Jubal. – Zapalit ćemo šumu tako da vjetar vatru nosi na njih! – Izgubili smo šibice  sa svim ostalim– reče Braxton. – Djevojke znaju zapaliti vatru trljanjem drva o drvo! – Drveće je još vlažno od kiše – reče Braxton. – Koješta! Već se osušilo!             Tada se umiješa Dulce: – Nepotrebno se prepirete jer možda ništa od toga nećemo trebati ili moći učiniti. Znam, i mi smo smišljale puno stvari prije bijega, a […]

Kapetan William Bligh, oličenje negativca

Vojnik izvlači  guvernera Novog Južnog Wellsa Williama Bligha koji se skrivao ispod kreveta. Propagandi crtež koji za cilj ima prikazati omrznutog Bligha kao kukavicu. Desilo se u tzv. „Rumskoj pobuni“, jedinom državnom udaru u povijesti Australije nastalom zbog toga što novi guverner Novog Južnog Velsa Bligh spriječio krijumčarenje ruma.  Williamu Blighu to nije prva pobuna u kojoj idu silom na njega, devetnaest godina ranije zapovijedao je brodom Bounty na kojemu je nastala legendarna pobuna.  Čini se da je bio jedan […]

Ukleti kanjon, trideset i šesti dio

– Taj Don Jose je, čini se, veći gad nego što smo mislili – reče Braxton smijući se.             Djevojkama nije bilo do smijeha.  – Obeščastio je svaku ljepšu djevojku iz našega sela – reče Dulce – Bacio je oko i na nas, a mi smo odlučile da ćemo radije umrijeti nego živjeti obeščašćeno. – Ali, zar se niste bojale ukletog kanjona? – upita je Jubal.             Djevojka kao da se bojala odgovora.             Salma nije, rekla je. – Jedna […]

Posljednji dan listopada

Posljednjeg dana listopada vratio sam se s posla kao i svakog drugog dana, samo što nakon ručka nisam prilegao na kauč da odrijemam rundu – dvije. Nešto me mamilo van unatoč kiši i vjetru. Potražio sam psa. Našao sam ga nujno sklupčanog uz sjeverni kućni zid, u zavjetrini  od juga i njegove mješavine kiše i lišća. Crveni se list      ispred očiju psa                                                                  s njuškom u repu Pas je presretan što ga pozivam, njemu kišobran nije potreban. Šuma je […]

Ukleti kanjon, trideset i peti dio

Nasmiješila se. Bio je to veliki osmjeh kao u sretnog djeteta, ali kratko je trajao jer se, primijetivši da on očarano zuri, smjesta uozbiljila.             Na danjem svjetlu mogli su u potpunosti vidjeti tko ih je spasio. Prsata s puškom pokazala se još prsatijom nego što se ranom zorom činilo, a pogled je zapinjao i na njenim usnama – malo većima, malo debljima od uobičajenih. Onu vitku nisu krasile samo dvije debele pletenice, nego i dva velika smeđa oka, a […]

Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske

„Domaći lovci na zračne pirate na nebu iznad Hrvatske“ naslov je recenzije mog romana „Nebo nad K.u.K“ koju napisao novinar Raif Okić i objavio u književnom podlisku časopisa „Express“. Mogu reći da me dobro „skužio“  i drago mi je da sam kod njega, a zbog toga se nadam da sam i kod mnogih drugih čitatelja, uspio postići ono što sam htio. Zato sa zadovoljstvom prenosim članak. Dakle, nakon podnaslova „Tek rijetki hrvatski autori odluče se na ulete u vode znanstvene […]

Ukleti kanjon, trideset i četvrti dio

Trinaesto poglavlje             Svaki su čas očekivali viku iza sebe, možda i hitac – to bi im dalo pojma koliko su daleko odmakli onako naslijepo, zamalo u potpunom mraku, pazeći da budu što tiši.             Tiha nije bila ona kuna ili tako nešto što je zakričalo u blizini i skamenilo ih na trenutak!             Ništa nisu čuli iza sebe. Ni kada je počelo svanjivati i kada su već ušli u prohodniji dio šume, sada već odavno hodajući nemarno, vukući noge […]

More i ja

i gledam more gdje se k meni penje i sve više prekriva krov kuće niže moje. Prije par minuta virile su dvije trećine krova, a sada je već progutano više od polovice. A trebala bi biti oseka! i slušam more dobro jutro veli a ja u sebi kažem: “Mnogima nije dobro!”  New York, London, Istanbul, Kalkuta, Šangaj, Tokio, Los Angeles više nisu gradovi koji se mogu posjetiti bez podmornice jer im iznad površine vire samo najviše zgrade, one koje dosežu […]

Ukleti kanjon, trideset i treći dio

– Da … – reče Nathan. – Da… – potvrdi Braxton.             Neko su vrijeme šutjeli. Braxton je gledao u konje vezane iza hrasta čije bi dlaka povremeno bljesnula osvjetljena vatrom. Trudio se ne slušati buku i smijeh kauboja. Tad se sjeti nečega. – Znate što? Volio bih da ih sada zaskoče Meksikanci ili možda Indijanci, samo da ih pobiju. Nije važno što bi i nas jedni strijeljali, a drugi zaklali! – Možda se to i dogodi! – reče Nathan […]