Konvoj za Ponderosu, jedanaesti dio

Indijanci su zapucali prvi! S razdaljine od stotinjak jardi stigla su zrna koja su pukla kroz tende kola, prasnula po njihovim drvenim dijelovima ili samo prozujala između njih.               

Duke odgovori! Mnoštvo pucnjeva požuri slijediti ga, jedan za drugim i jedan preko drugoga. Silver je gađao središnjeg ratnika pretpostavljajući da je to poglavica.

Konji su se propinjali kako su ih jahači zaustavljali. Na zaustavljenim konjima jahači ispucaju po još nekoliko hitaca.

Silver začu prasak zrna koje je nešto pogodilo i u isti mah jauk!

Nije imao vremena osvrtati se, ponovo odapne ciljajući poglavicu.

Indijanci  se okrenu i jednako onako žustro dadnu se u galopiranje natrag, ali bez kliktanja.

Ali, zato su pobjednički kliknuli oni! Neki su, zaneseni, nastavili pucati za Indijancima.

– Prestani!- vikne Duke, nakon čega su se čula još samo dva hica.

I Silver je bio radostan, ali zanimalo ga je tko je pogođen. To je Crni Edd sjedio na zemlji držeći se za zapešće lijevog dlana.

– Nije to ništa – reče Sveti, koji se kao i nekoliko drugih znatiželjno nagnuo nad njega.

Prosviravši nedaleko njega, zrno je okrznulo o dasku za noge vozača iza koje se BIO sklonio i izbilo nekoliko treščica, a dvije su mu se poput igala zabile u brid dlana. Doc Wood mu ih je iščupao prstima, pa ga lupio po plećima i rekao: – Idi sad kod Modesty neka ti ranu premaže jodom i previje je!

Još su neko vrijeme gledali u daljinu u kojoj su nestali Indijanci.

– Drago mi je da nikoga nismo pogodili, tako neće imati razloga da se osvećuju – reče Duke.

– Nadajmo da su nas htjeli samo zaplašiti- reče Silver.

– Kako god, bizon je sada njihov – reče Cobb, pa se obrati Žutoj Ptici: – Je li, koji su ovi?

– Trebali bismo doći u zemlju Arapahoa, ali to nisu njihove boje. Čini mi se da su Tonkawa, ali nisam siguran. Vjerojatno je to skupina mladih ratnika koja se u lovu na bizone odmetnula i sada samo jure kud ih lude glave i konjska kopita odnesu. Znam kako razmišljaju, opijeni su od lova i krv im vrije.

– Hoće li nas opet napasti? – upita Silver.

– Mislim da neće. Osjetili su da to nije zabavno.

Peto poglavlje

 Iz opreza su noćili na mjestu oko kojega nema nikakvih uzvisina i nikakvog raslinja u blizini. Nastojali su što više se udaljiti od mjesta napada, sumrak se već hvatao kada su stali i večera je bila brza, suha, bez paljenja vatre. Na nebu se između oblaka pojavila prva četvrt;  prvi je stražario Dečko, a zatim Crni Edd.

Jutro je granulo suncem i cvrkutom. Silver se s užitkom protezao ispred kola ispod kojih je spavao s puškom na dohvat ruke.

Dok se obrijao gledajući se u ogledalo zataknuto za kola, probudila se većina ostalih i uskoro je odasvud stizala vesela jutarnja buka i  zamirisao je dim vatre. Poželio je da mu uskoro zamirišu jaja i slanina. 

Preostao mu je posljednji sloj  sapuna za skidanje britvom kad je naišao Duke: – Silver, jesi li vidio Edda?

– Nisam. Zar nije on stražario?

– Od ponoći.

– Možda se zavukao negdje, pa spava.

– Prije doručka?

–  Samo je ubio oko, zna da će ga buka i mirisi probuditi.

Duke ode dalje neuvjeren u to objašnjenje.

Kuhar je doista spremio  jaja sa slaninom i Silver je navalio na njih s izvanrednim  tekom.  Uživao je sjedeći na travi i jedući iz metalnog tanjura kada opazi da skupina ljudi nešto uzrujano raspravlja. Razumio je samo „nema“, „nigdje“ i „jučer“.

Iz skupine se izdvoji Doc Wood. Izgledao je zabrinuto.

– Jeste li negdje vidjeli moju kćer? – pitanje je bilo upućeno Silveru, ali i Puffu, Svetom i Ashu koji su kao i on sjedeći na travi  vilicom grabili iz tanjura.

– Ne – ne – ne.

Doc od tih odgovora postane još zabrinutiji.

– Čudno, ni Duke ne može naći Crnog Edda – reče Sveti.

Na to su se svi međusobno pogledali.

– Što? Misliš da to ima nekakve veze? – upita Puff.

Sveti samo slegne ramenima, ali Ash reče oprezno: – Ne bih htio ispasti stari glupan, ali moram reći da mi se nije svidjelo kako je jučer gledao djevojku dok mu je previjala ranu.

Čuvši to, Doc se u očaju okrene  i pođe žustro vičući: – Duke! Duke! 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *