Konvoj za Ponderosu, deseti dio

Čekao ih je pored lovine držeći na rebrima njenog velikog trbuha desnu nogu, a pored nje pušku s cijevi u vis.

Ispod lijeve prednje noge bizona liptala je krv iz rane i mastila travu. Oko mu je bilo poluotvoreno i kao da je bio zgrožen onim što su mu napravili.

Žuta ptica sjaše i smjesta potegne nož, pa priđe tjelesini. Bilo je neke strasti u tim njegovim pokretima, očigledno mu je nedostajalo deranje bizona.

Podigao je stražnju nogu, pa u dva – tri zareza, odstranio životinji ud i muda. Silver je to razumio jer isto se radilo s jelenom i srndaćem.

Žuta ptica ustane s lijevom rukom punom krvavog mesa, pa zagrize u njega. Silver je nehotice načinio gadljivo lice, a Indijanac se onako okrvavljenih obraza nakesi od uha do uha.

– Jesi li kada derao bizona? – upita Cobb Silvera.

– Samo sam jednom pripomogao kod deranja kunića.

– Pa, recimo da je to otprilike isto.       

Žuta ptica zarezao je kožu iznad papka prednje noge, a Cobb stražnje.  Odatle su počeli guliti kožu prema gore. Silver im je pomagao vukući kožu. Kad su je skinuli s cijelog gornjeg dijela trupa, ostavivši glavu netaknutu, Žuta ptica, držeći oštricu noža okrenutu na dolje, zareže ispod pazuha da otkloni nogu, kao prvi komada mesa kojega će natovariti na jednu od mula. I dok je tako znalački rezao, podigao je pogled i – ukočio se!

Silver i Cobb pogledaju preko ramena, da vide u što gleda.

Na uzvisini u daljini poredalo se tridesetak konjanika! Konji su bili šareni, a njima su se na glavama raspoznavala pera. Indijanci!

Indijanci su ih promatrali; njih trojica stajali su onako okrvavljenih ruku i uronjeni u miris krvi i svježe bizonovine promatrali su njih.

– Čini se da su prijateljski nastrojeni – reče Silver.

– Mmmm – čulo se Žutu pticu i to nije zvučalo nimalo ohrabrujuće.

– Što ti se čini? – upita Silver Žutu pticu.     

– Predaleko su da im raspoznam boje. Mislim da nisu sretni što smo ubili bizona, smatraju ga svojim.

– Pa, možemo im ga prepustiti – reče Slim.

– Ako žele razgovarati o tome – na to će Žuta ptica.

Indijanci se onako poredani pokrenu naprijed. Nisu žurili, ali približavali su se. A oni su i dalje stajali neodlučno. Što ako nisu miroljubivi?

– Bjež’mo! – uzvike Žuta ptica, pa obriše nož o travu, spremi ga, pa ustane i uzjaše konja.

Slijedili su ga.

Da su pravilno postupili,  bilo im  je jasno nakon nekoliko metara galopa kada su iza sebe čuli  poklike.

Jašući, okretali su se u sedlu sve nadajući se da će Indijanci stati kod hrpe mesa i kože, u što su počeli pretvarati bizona. Nisu, projurili su pored njega sveudilj kličući.

Doista su bili u nevolji!

Mamuzali su konje da što prije stignu do kola. Nije bilo nikakve sumnje da su oni tamo čuli graju koju Indijanci dižu.

Ugledali su kola i ljude koji gledaju prema njima.

– Kola u kruug, kola u kruuug!- poviče Cobb galopirajući.

Nije im trebalo puno da shvate što se zbiva, uzvrvjeli su poput mrava! Samo što je mjesto zbog šumarka s desne strane bilo nezgodno za krug, ono što su počeli stvarati dižući graju od uzvika i zvižduka sličilo je na jajoliki polukrug.

Duke se pobrinuo da između dvaju raspregnutih kola ostane dovoljno mjesta da ujašu u krug i čim su to učinili, ljudi su povukli rudo jednih od njih i krug je bio zatvoren.

 Skočili su s konja i ostavili ih u sredini, zajedno s ostalima.

– Što je bilo? – upita Duke, koji je držeći pušku u zaklonu od kola provirivao prema pristižućoj opasnosti.

Tako su i svi ostali muškarci čekali s puškama u prostoru između kola, a neki su smatrali da će posao bolje obaviti ako zalegnu ispod njih.

– Ne sviđa ima se što smo ubili bizona – odgovori Silver.

– Nadajmo se da nisu toliko ludi da nasrnu na kola – reče Slim.

– Pogledaj koliko ih ima! – na to će Žuta Ptica.

I doista, sada se lijepo vidjelo da prema njima galopira barem pedesetak jahača i da se zbog svoje brojnosti osjećaju jakima, poput čopora vukova. Njihova vika nalik na jauke kao da je najavljivala ono što čeka one kojima dolaze.  

– Nitko da nije pucao  prije mene – vikne Duke tako da ga svi mogu čuti. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *