Konvoj za Ponderosu, sedmi dio

– Svašta! Uglavnom čuvao tuđa goveda. A onda sam se počeo pitati zašto ne bih čuvao svoja.

– Kada stignemo u Ponderosu, ja ću kartati, a što ćeš ti? Rudariti?

Crni Ed uputi u daljinu jedan od onih svojih mračnih pogleda: – Možda. A možda i neću – reče i nastavi sjeći.

Sunce se bilo primaklo obzoru kada su dojahali Bull i Dečko.

– Duke kaže da se vratite. Mi ćemo naći zaravan za noćenje – reče Bull.

To što su našli zapravo je bila grbava ledina, ali večer se već hvatala.

Tada se desilo nešto što je Silvera iznenadilo.

– Kola u kruuuug! – viknuo je Duke.

– Kola u kruuug! – prihvatili su rendžeri duž povorke.

I u tili čas svi vozači potjeraju konje. Onaj prvi skrene u desno, drugi za njim i tako redom, sve dok se onaj prvi nije spojio s posljednjim. Rendžeri i svi ostali jahači, te oni zatečeni u pješačenju skupili su se unutar tog nazovi kruga.

– Ovo je vježba za slučaj da nas napadnu Indijanci – objasni Duke Silveru.

– Mudro – reče Silver – Bili ste u konjici?

– Četvrta regimenta Armije Alabame. A ti? Ti si također bio u konjici?

– Trebao sam postati konjički časnik.  

– Da, vidi se po tome kako se držiš u sedlu –  reče Duke i odjaše dalje.

Krug je uskoro ispunio miris dima,  a potom i večere. Kuhalo se u kotlovima i peklo u tavama i na roštiljima. Kuhar Tom skuhao im je stew, što je Silver u sebi nazivao gulašem jer razliku nije vidio. Uz krumpir i komadiće govedine svatko je dobio i svinjsku kobasicu  te komad kruha.  Bio je to kruh kupljen u Oneidi, inače su ga kuhari kuharice mijesili i pekli tijekom podnevnog odmora za ručak i to za sljedeći dan. 

– Morat ćemo sutra pronaći neki potok ili baru, konji su popili svu vodu iz bačvi – čuo je Silver kako govori jedan od rudara kod dvije- tri plamsajuće vatre dalje.

– Pred nama bi trebao biti potočić. Ako je presahnuo, poslat ćemo Žutu Pticu da nađe drugu vodu – glas koji je to rekao pripadao je Dukeu.

Nešto kasnije čuo je iza sebe korake: – Silver …!

– Da, znam, ja sam novi, čeka me noćno stražarenje – odgovori ispuhnuvši na brzinu dim cigarete i ne okrećući se.

Ash i Dečko, koji su kao i on sjedili uz vatru i pušili, nasmiju se drugarski.

– Tako je! – reče Duke došavši do njih- Stražariš do ponoći. I da znaš, od ponoći do jutra je gore, a to će danas obaviti Dečko.

Dečko se osmjehne kiselo.

Kad su se svi digli da odu na spavanje, Silver je krišom bacio pogled prema Modesty. Ona i otac družili su se  s krojačicom i trgovcima i držali odalje od onih udavača i njihovog prijatelja. Da, ona nevina dražest ponovo se pokazala u načinu na koji je pridigla suknju da bi požurila prema svojim kolima. 

Četvrto poglavlje

Sljedećeg je jutra imao pravo odspavati u kolima, ali nije to iskoristio, što zbog toga što je bilo neudobno, što zato što je više volio jahati divljinom oko kola.  Uostalom, ubit će oko kojih pola sata nakon ručka, kao i većina ostalih. 

– Jučer smo prešli nekih trinaest milja – rekao mu je Duke motreći kartu rasprostrtu na stražnjoj, sklopivoj stranici njihovih kola, kojoj je služila kao stolić.

Rekao je to Silveru kao časnik časniku. Za određivanje položaja služio se kompasom i sekstantom, poput pomorca.

Silver se nagne nad kartu  i pogledavši položaj, upita: – Jesmo li prešli na Indijanski teritorij?

– I dalje smo u Teksasu, najsjevernijem Teksasu. Na Teritorij bi trebali prijeći  prekosutra, ali sve ti je to isto.

– Gdje je Ponderosa?

Duke položi vrh kažiprsta južno, uz Crvenu rijeku. Silver tiho zazviždi,pa reče:- Bogami, duboka divljina.

– Mi smo ti koji će je učiniti manjom.

Divljina se prostirala u nedogled. Pred njima su se dizala jata ptica, zečevi prestrašeni bukom strelovito bi izbijali iz svojih skrovišta tražeći nova mjesta za skrivanje, lisice su promatrale iz sigurne daljine tegleći svoje kitnjaste repove.

Poneki bi vozač poželio ići brže, pa bi pretekao kola ispred sebe, a drugi bi ih dotjerao uz njih da bi razgovarao s onima koji ih voze. Uskoro se kolona pretvorila u pokretnu hrpu od dvije – tri nepostojane crte u kojoj se sa škripom, topotom i štropotom miješa čavrljanje. I oni, rendžeri povremeno bi se ubacivali u razgovore. Što sve čovjek može saznati i kakvih sve zanimljivih ljudi ima! Bolje nego i jednom saloonu, bolje nego na ijednoj nedjeljnoj promenadi.  Uživali su!    

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *