Konvoj za Ponderosu, peti dio

– Imaš ako požuriš.

– U redu, ali prije toga jedna runda na moj račun!

– Jeee!- poprate oduševljeno njegove riječi.

Vratio se po stvari u hotel, kupio je u prodavaonici dvoje hlača od jeansa i kratku jaknu s resama nalik na Indijančevu, vlasnik mu je ljubazno dopustio da se presvuče u stražnjoj prostoriji. Potom je otišao u koral po Ikea, koji se nakon toliko dana pošteno najeo zobi i ječma, pa ga osedlao u uzjahao. Kad je dojahao do Dukea, povorka je već izlazila iz grada.

– Mislio sam da si u zadnji tren odustao – reče mu Duke u sedlu.

– Ja sam čovjek od riječi!

– Drago mi je što je tako.  Jaši malo duž lijeve strane kada u potpunosti izađemo iz grada.

Napravivši tako, upoznao je cijeli konvoj. Kola preko kojih je na lukovima napet bijeli jeans nauljen da zaštiti od kiše bilo je petnaest. Vukli su četveroprezi, a svatko je za sobom vuklo dva rezervna konja ili mule, ovisno od toga što je uprezao.

Prva su bila njihova, rendžerska, a vozio ih je kuhar koga su zvali Tom. Uopće nije sličio na kuhara: mršav, mučaljiv tip s brkovima do ruba vilice više je sličio na šerifa. U kolima su se pored hrane i kotla, tave i ostalog kuharskog pribora nalazile dvije pričuvne puške i streljivo te dvije uske postelje u kojima su, ako im ljuljanje i štropot nije smetao, mogli odspavati oni koji su tu noć stražarili.  S lijeve vanjske strane pričvrstili su bačvicu s vodom za piće i veliko ogledalo za brijanje.

Dalje u nizu Silver je otkrio da s njima putuju novi rudari koji se žele obogatiti zlatom, što ga nije začudilo. Kao stari poznanik činila su mu se kola iz koji je torokalo i kokodakalo, a bogme se osjetio i vonj peradi. Radilo se o trgovcu koji je imao otvorio radnju u Ponderosi i otkrio da se jaja i piletina traže, pa je sada dovozio osnovno jato.

– Praščiće sam vozio prošli put, a goveda smo dotjerali odmah kada smo počeli graditi grad – rekao je Silveru.

Svježa jaja zasigurno dobro dođu i na samom putovanju i biznis je očigledno već sada dobro išao jer se zadovoljno smješkao. Momak koji je sjedio do njega morao mu je biti njegov brat jer mu je,  premda ga je nadvisivao za glavu, a na koju je nataknuo crni nasuprot njegovom bijelom stetsonu, lice bilo isto. „Osim ako čovjek nije postao otac dok je još bio dripac“, pomisli Silver.   

Dvoja kola vozila su robu široke potrošnje, osobitu duhan i viski, ali i ječam za proizvodnju viskija i piva, zatim lopate, pijuke i krampove te oružje i streljivo. Njih je vukao šestopreg budući da su bila teža od ostalih. 

Idući dalje prema začelju otkrio je da se u Ponderosu voze tesari, zidari, brijač, kovač i potkivač, a bogme i pijanist kojemu se u kolima vozio pažljivo upakiran klavir. Umjetnika je bilo lako prepoznati po nešto otmjenijem odjelu i brčićima nalik na dva obilna, ali kratka poteza kistom.

– Ako vam treba partner za četveroručno, preporučujem se – rekao mu je Silver doznavši čime se bavi.

– Mogli bi izvesti nešto od Mozarta, ali sumnjam da bi publika bila zainteresirana. Držimo se mi „Suzane“ i „Žute ruže Teksasa“ – odgovorio je poučen nekim svojim lošim iskustvima.    

Ugledavši nižeg, pomalo potištenog tipa kao sjedi i upravlja kolima i do njega na klupi mladu i pomalo ljutitu damu, upitao se tko su ovi. Još dvije dame odjevene nešto bolje nego što bi trebalo za ove prilike i noseći suncobrane kao da su na promenadi u Santa Feu hodale su uz kola, valjda da protegnu noge. Ljubazno ih je pozdravio, a one mu odgovore na isti način. Razmijenili su nekoliko konvencionalnih riječi i on sazna da sve tri putuju u Ponderosu da bi se udale. Nije mu trebalo ništa više objašnjavati.

Posljednja kola vozila je žena. Ozbiljnog, malčice izmučenog lica, konje je uzdama udarala ženskim pokretima trudeći se da izgledaju muški.

– Ti si novi? – upitala ga je kad  ju je pozdravio.

– Upravo pristupio. Zar nemate nikoga u pratnji? Mislim, sami ste?

– Bolje sama nego u lošem društvu!

– O! Nadam se da ne mislite ne mene.

– Ne – smekša se žena – Ti izgledaš kao pošten momak. Samo želim reći da mogu sama. Ja ti nisam kao one tamo ispred. Idem u Ponderosu pošteno zaraditi, otvorit ću krojački salon i praonicu rublja. A onim fuficama bi bolje bilo da mi se pridruže.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *