Konvoj za Ponderosu, drugi dio

U taj gradić, bolje reći njegovu središnju ulicu, koju je većim dijelom gledao kao na dlanu, ulijevala se povorka kola praćenih jahačima. Znao je što je to – „vagon train“. Čuo je o tome, ali prvi put vidi. 

Glavnina  „vagon traina“ već je bila ušla, preostalo je samo začelje. Buka je potjecala od njegovog kretanja, ali doprinosili su joj i gradski znatiželjnici koji se okupljali i promatrali, a neki i srdačno prirečavali došljacima da bi im pomogli im oko konja i kola. Bilo je živahno tamo dolje.

Prvo što mu je palo na pamet gledajući civilizaciju nakon toliko dana divljine bila je topla kupka, platit će toplu kupku koliko god traže!   A zatim okrepljujuća juha, jaja i slanina, pa goveđi odrezak s pečenim krumpirom… I pivo!

Smjesta pospremi stvari, opaše se revolverom, potapša konja po bedru i osedlavši ga,  upita ga: – Idemo sad nas dvojica u grad! A, što kažeš?

Ike zafrkta.

– Ma, naravno da idemo!

Drugo poglavlje

Nitko se nije osvrtao na njega kada je ukasao grad:  mještani su zacijelo mislili da je jedan od došljaka, a došljaci su ga vjerojatno  smatrali jednim od domaćih koji nekuda ide ili se odnekud vraća.

Želio je saznati tko su i kamo ti ljudi u „vagon trainu“ idu. Bilo je među njima i žena, a kola su bila natovarena svim i svačim; na trenutak se upitao čuje li dobro i da, dobro je čuo – u jednima su kokodakale kokoši. Opazio je da došljaci ulaze u trgovine i kupuju kao da im je posljednje i poboja se da bi mu mogli biti takmaci i kada se radi o kupki. 

Netom nakon što je privezao konja za obor ispred Hotela „Stephen’s“ na ulazu se pojavila skrbna žena s vjedrom, pa je upita: – Gospođo, mogu li dobiti kupku?

– U svježoj ili iskorištenoj vodi?

– U svježoj.

– Onda ćete pričekati jer danas je prava navala.  Ja ne znam što je ovo!

– Kamo ti ljudi putuju? – upitao ju je, ali ona je već gledala svoja posla.

Ipak, dobi je odgovor: – U Ponderosu – čuo je iza sebe.

Okrenuo se i ugledao trojicu.

Neki bi rekli da je ugledao dvojicu i Indijanca. Čuo je štošta o domorocima otkako je doplovio u ovu čudesnu zemlju, vidio je nekolicinu iz daljine,  ali nikada nije ni jednog susreo, a sada je, eto, jedan stajao na pet – šest koraka od njega i gledao ga.  Čudnovato ga je  gledalo to suncem opaljeno lice s velikim kukastim nosom i borama oko usta, a čudnovatosti je doprinosila traka zavezana preko čela. Indijancu je gusta i čvrsta crna kosa padala mu je pleća, pa se doimao pogurenim; nosio je kožnatu jaknu s resama, što je zasigurno bilo indijansko, ali hlače su mu, koliko se on razumio, bile dio vojničke odore, a vjerojatno i čizme.  U oči je upadao veliki bowie nož za pojasom, kojega je nosio na lijevoj strani, drškom oštro nagnutoga prema revolveru na desnoj strani. Palce ruku zataknuo je, kao i ostala dvojica o pojas blizu kopče.    

– A kamo ti putuješ? – upita onaj isti glas.

Njime je govorio čovjek koji je stajao u sredini i doimao se nadređenim ostaloj dvojici.  Njegova kratka riđa brada nije bila ništa posebno, ali jesu visoke očne jabučice iznad kojih su gledale sitne plave oči. To se slagalo sa sivim stetsonom uzinutih rubova.

 Silver pogleda i trećega. Bio je više krupan nego debeo i  gledao je pomalo cinično ispod šešira s obodom uzvinutim na čelu.  Nosio je samo  košulju i prsluk kao i riđobradi i, uostalom, kao Silver jer grijalo je sve jače. No, ta su trojica za razliku od njega oko vrata nosila i marame: riđi i Indijanac svjetlo smeđu, a debeli tamnoplavu. Razumljivo, toliko kola i ljudi diže prašinu.

– Čini se da nema namjeru razgovarati s nama – reče krupni. 

– Ispričavam se – reče Silver uljudno-  Zatekli ste me pitanjem. Ne putujem nigdje posebno, tražim mjesto u kojemu  bih se skrasio.

– Pa si došao u Oneidu? – upita riđobradi.

Silver ničim ne pokaže  da nije znao kako se mjesto zove, samo reče: – Zašto ne?

– Čime se baviš? – pitao je dalje riđi.

– Recimo da sam ono što zovu „sportski čovjek“.

– Hm, znači, kockar – riđi značajno klimne glavom.

Silver pogleda Indijanca  ispitujuću ima li on namjeru nešto pitati, ali taj je samo zurio.

– Kakav to revolver nosiš? – pokaže debeli na dršku koje virila iz njegove toke.

– Gasser.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *