Zmajo

– Zmajo, Zmajo, Zmajo! Tko je moj Zmajo, Zmajo, Zmajo!

Jeza me hvatala gledajući kako zmaj svojim zubalom, sve onako poleđice cvileći od užitka kao da ga nešto boli, hvata ruku mog prijatelja koja ga škaklja po trbuhu. Mladi zmaj, beba još; koža na trbuhu bila mu je žućkasta i meka, ali gubica slična krokodilskoj bila mu je puna zuba nalik na kaktusove bodlje.   

– Kada malo naraste odgrist će ti ruku – rekao sam.

– Ma, koješta!

Kako ga je prestao škakljati, mali odmah okrene na noge i zalamata kožnatim krilcima. Nokti na vrhu krila nalikovali su na kukice, a oni na stražnjim nogama, koje sličile na goleme zečje, tek su bili u začetku. Po gušterskom repu i vratu nalik na izduženi konjski tek su mu počele stvarati krljušti.

Krilatao se kao da će poletjeti, ali nije bio ni blizu toga. Činilo se kao da se tako napio vode da mu nabrekli trbuh ne da da uzleti.

– Kako je smiješan – moj se prijatelj sav raznježio.

– Da, dražestan je, ali on će narasti do veličine konja s rasponom krila od pet metara. Što ćeš onda?

– On je kao slon: ja sam njegov mahut, čovjek s kojim će odrasti i s kojim će biti zauvijek povezan.

– Misliš da će ti dopusti da ga uzjašeš i letiš na njemu?

– Naravno da hoće!

– Na znam… Pogledaj samo te oči…

Unatoč tome što je bio beba, Zmajo je imao žute oči poput vuka.

–  Kakav bi to zmaj bio da ne izgleda opako? Ali on je maza i to će ostati.

– Čime ga hraniš?

– Obožava banane i jabuke, ali dajem mu i kupusa, repe, salate i zobi. Ma, sve voće i povrće!

 – I misliš da neće poželjeti komad mesa?

– Ima probavni trakt mesojeda, ali hrani se biljkama. Kao panda. Ugradili su mu njezin DNK.

– Ne sviđa mi se kad se ljudi igraju Boga. Tu se mora pojaviti neka greška, samo je Bog nepogrešiv.

Imao je moj prijatelj na farmi svega i svačega. Najviše kokoši i koza jer su mu jaja i mlijeko bili izvor prihoda, ali držao je oni guske i patke, purane, kuniće, ovce, krave, magarce, konje i svinje, domaće i vijetnamske. Pse i mačke i ne spominjem. Zmaj je trebao biti kruna njegovog imperija.

Dok smo razgovarali, jedan od orijaških belgijskih kunića doskakuće do Zmaje. On ga smjesta počne oponašati: kunić hop naprijed desno – on naprijed desno hop, kunić hop natrag lijevo –  on natrag lijevo hop. Pokušao je i micati nozdrvama kao dugouhi, ali nije mu išlo.  

A onda opazi vučjaka kako trčkara po dvorištu, pa s onim trbuščićem i mašući onim krilcima potrči prema njemu. Pas prihvati igru: sad naklon tu na prednje noge, sad tamo, pa trčimo jedan za drugim u krug.   

Brzo mu je dosadilo i pozornost mu privuče mačka koja se liže nedaleko bazena u kojemu se brčkaju patke. Ali, gospođa u bijelom s crno-žutim dezenom nije bila raspoložena za igru i vidjevši ga kako se približava smjesta se naroguši savivši svoju kralježnicu u brežuljak i sikne. A Zmajo se i sam pokuša tako izobličiti i siktati. I tako, sikće ona, pokušava on. Sve dok mačka, kao pametnija, nije popustila i pobjegla.   

A Zmajo pljus u bazen među patke, pa se čudi zašto su pobjegle gačući!    

Moj se prijatelj nije mogao prestati smijati, ja sam samo suzdržano gledao.

I bio sam u pravu, tri mjeseca kasnije dogodilo se!

Kad sam saznao, odmah sam odjurio u bolnicu. Prizor je bio pomalo smiješan: moj prijatelje ležao je potrbuške sav u zavojima,  samo mu je lice bilo slobodno. Prva stvar koju je učinio kada sam mu ušao u vidno polje bilo je da me pita kako je Zmajo.

– Ne boj se, samo mu je malo opeklo njušku. Veterinar je rekao da će malo teže jesti i to je sve. A i ti si imao sreću što si se u tom trenutku okrenuo da ručku vratiš u ležište.

– Što se to dogodilo? Meni još nije jasno!

Opisao sam mu snimak nadzorne kamere s benzinske crpke. Crno – bijela i nijema slika, on izlazi iz velikog američkog pick upa, a  Zmajo ga gleda iz prtljažnika.

Vodio ga je na paraglajdersko uzletište na vježbe letenja. Sada je to već bio poveći zmaj sa šarmantnim  krljuštavim zaliscima iznad uha. Krila, koja je raširio da ih malo protegne, dosegle bi  raspon od barem pet metara; nokti na njihovim vrhovima bili su prave kuke. Rep bi mu visio izvan prtljažnika da ga ne nije držao smotanoga unutar njega. Bio je to discipliniran i dobro odgojen zmaj.

Moj prijatelj gleda u brojilo dok toči u spremnik, a Zmajo dotle zvjera pogledom okolo. U kadar upada mačka. Potpuno je crna,  ide  od crpke preko puta njih u smjeru crpke sa stražnje strane pick upa.  Zmajo je opaža i od dražesti napola širi krila i mahucka njima. Mačka  ga ne primjećuje, on počinje poskakivati. Vozilo se ljulja, pa moj prijatelj  baca pogled na njega, ali samo na kratko jer vadi ručku i odlazi vratiti je na mjesto. Tada mačka opaža Zmaju i užasnuta svija leđa  u luk. Zasigurno je i zasiktala, jer je i on zinuo.

Iz usta mu sukne plamen!

Sljedećeg trenutka lijeva strana kadra naglo se zabjeljuje i trenutak dva kasnije kamera prestaje raditi.

– Vatra koju je bljunuo zapalila je benzinske pare i izazvala eksploziju. Sreća što ste bili sami na crpki i što se nije proširilo na ostale rezervoare. Veterinar kaže da mu se u želucu nakupilo metana od onog voća i povrća koje ždere i jednostavno mu je izletio kad je siknuo na mačku, a struja zraka bila je tako jaka da je trenjem o njegove zube stvorila temperaturu od koje se smjesa kisika i metana zapalila.

– Strašno! A što je s mačkom?

– Pa, mačka je crna … – A joj! Nije on to htio, omaklo mu se! Znaš, on je počinje biti veliki dečko

2 thoughts on “Zmajo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *