Dvoboj u Santa Feu, trideset i deveti dio

– Ne. Izašla je s prtljagom i smjestila se u kola koja su došla po nju.

– Štooo?

– Vozio je neki džentlmenu u crnom. Brada mu je sijeda, ali samo ispod usta, to sam primijetio.

            Silvera kao da je pogodio metak u glavu! Crispy je otišla s Hughom Walshom! Hugh Walshe bio tajanstveni čovjek iz Duranga, zbog njega se onesvijestila na ulici, zbog njega je kasnila iz grada i zbog njega nije htjela s njim u saloon!

            Da, kako je napustila Clemma, tako je napustila i njega – tako prokleto jednostavno.

– Znate, žene se uvijek vraćaju muškarcu kojega su prvoga upoznale. Znam to iz iskustva – sućutno reče Pedro.

 – Da, znam – promrmlja Silver koji je u zaprepaštenju bi spustio revolver.

            Iznenada ga odmah podigne: – Vrati novac!

            S vidljivim olakšanjem Pedro posegne ispod pulta i metne pred njega hrpu novčanica.

– Još!

            I doista, izvadi još toliko!

– Ako sad zavirim ispod pulta i nađem još novca, upucat ću te!

– Nema više novaca, gospodine .To je sve što mi je dao. Možete jedino opljačkati kasu!

– Dobro. Kamo je otišao?

– Nije mi rekao kamo ide, a ja nisam gledao za njim, brojao sam novac!

– Gdje se nalazi bordel u koji si ga poslao?  

– Istočno, nedaleko mosta preko rijeke i blizu pruge. Ne možete pogriješiti, piše „Kuća Vauquer“.

            Silver zavrti revolver oko prsta i meten ga u toku, pa potrpa novac u džepove, gdjekoliko.

            Prema izlazu je pošao poluokrenut prema Pedru jer htio ga je imati na oku. Izašavši, vine se u sedlo, pa potjera konja u kas. 

            Sljedeći put koji je vodio do mosta, ugledao je kuću koju je tražio, pa preusmjerio konja prema njoj.

            Velika dvokrilna zgrada na etažu s velikim napisom „Kuća Vaquer“ izgledala je više nego pristojno, ali ona skladišta, staje i slične građevine kao da su je držale podalje od sebe, pa je se činilo da se ne nalazi na kraju ulice, nego blizu njega.  

            Na oboru pred kućom stajala su vezana tri konja. Prepoznao je Spesova riđana i sedlo na njemu.  Sjahao je i ne vezujući konja pošao prema otvorenim vratima kroz koja je dopiralo veselo sviruckanje na klaviru.

            Spreman smjesta potegnuti revolver, uzvecka onim svojim mamuzama u lokal.

– Dobar dan, gospodine! – pozdravi ga konobar, brko obiteljskog izraza lica.

            On ne odgovori – nije ga zanimao ni on, ni ona djevojka za šankom koja ga je sa zanimanjem pogledala, zanimalo ga je samo je li Spes unutra. I jest, bio je!

            Sjedeći uz klavir ne kojemu je svirao mršavi crnac velikog bijelog osmjeha,  pušio je cigaru s djevojkom u ružičastoj haljini u krilu. Valjda mu je to bila miljenica, oboje su slušali glazbu u istom zanosu. Na stolu pred njima stajala je boca viskija i dvije zamalo iskapljene čaše.

            Zveckanje mamuza pokvarilo je glazbu i on pogleda tko to čini, tko to dolazi. I Imao je što vidjeti.

            Djevojka je vrisnula kad ju je odbacio na klavir – tako je naglo ustao; cigara iz ruku mu se otkotrljala pod susjedni stol. Na vrisak i nalet djevojke pijanist prestane svirati i okrene se da vidi što je to Spes vidio. Vidio je isto što i on – ono što nije želio gledati!

            Silver stane na dva koraka od Spesa. On nije bio naoružan i gledao ga je kao da ga je neopisivo uvrijedio time što je još živ.     

– Sigurno ti je drago što me vidiš – reče Silver.

– Na neki način…

            Ništa nije pitao što je s Nagybajom i njegovim revolverašima; Silver je, eto, na neki prokleti način živ i zdrav, što znači da oni najvjerojatnije nisu.    

– Nadam se da me razumiješ- rekao Silveru onim prijateljskim tonom kojim su uvijek razgovarali.

            Silver klimne glavom, pa upita: – Kamo ju je odveo?

– Ne znam. Vjerojatno su se ukrcali na vlak. Nije me ni pozdravila, pravila se da me ne vidi i strašno je žurila.

– A da ti nisu došli kao as na desetku, kako bi me odveo u zamku?

            Spes nije bilo drago čuti to pitanje. Ipak odgovori: – Rekao bih ti da se ovdje dobro kocka…

– A onda bi me zgrabili?

            Šutnja je značila potvrdu.

            Iznenada, kao u groznici, Spses zavuče ruke u džepove i izvadi zgužvane novčanice: – Vratit ću ti novac! Evo, uzmi! Tvoje je!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *