Dvoboj u Santa Feu, trideset i sedmi dio

– Najradije bi ga odmah ustrijelio, ali onda bi vi ustrijelili mene jer sam vam oteo užitak.

– Ha! – na to će Nagybajo – U to budi posve siguran!

– Zato vas molim uslugu, gospodine! Ne možete mi to odbiti!

– Kakvu uslugu?

– Dopustite mi da mu cijev prislonim ispod uha, pa mu ga hicem otkinem!

            Četvorka se pogleda između sebe – momak i njegova zamisao na neki su im se način svidjeli.

– A što ako počne bježati? – upita Nagybajo gledajući Silvera koji je već drhturio od straha jer Spesu se možda nešto dogodilo i on neće stići pomoći mu.

– Pucat ću mu u noge; svi ćemo mu pucati u noge ako počne bježati, zar ne?

– Dobro – reče Nagybajo – I ja ga želim vidjeti kako skviči krvav bez uha, ali ga budemo morali upucati u noge, ti ćeš ga dizati u sedlo da mu navučem omču! I pazi da zrno prođe pored njegove glave. Ako ga ubiješ, objesit ću tebe!

            Abe klimne glavom: – I još jedna stvar, meni jako važna.

– Što bi još?!

– Uho mu želim otkinuti njegovim revolverom – pokazao je na Silverov revolver kojega je za pojas zataknuo Joe.

– Zašto? – upita Nagybajo.

– Zato što je njime ustrijelio mog brata, a ja nikada nisam pucao iz takvog čuda.

– To je Gasser – Kropatchek, standardni revolveru Austro-Ugarske vojske – reče Nagybaja, pa dobaci Joeu: –  Daj mu ga!

            Abe siđe s konja, pa ga preuzme. Joe mu ga je pružio s nekom vrstom simpatije.

            Svi su gledala kako Abe prilazi Silveru vodeći konja za sobom. I onaj na vješalama, koji je dovršavao posao. Abe ostavi konja na dva koraka od Silvera, pa napinjući udarač, podigne cijev revolvera u vis.

            Bježati ili čekati?! Ako udari u bijeg, ubit će ga kao zeca! Gdje je Spes?! Što mu se dogodilo?!

            Abe priđe Silveru s desne strane, uz rame. Kezio se gledajući ga kako drhturi.

            I onda mu tutne revolver u ruku!

– Pucaj! – vikne i maši se za svoje oružje.

            Bradonja nije stigao opsovati kao ostala trojica – svalio ga je hitac iz Abeova revolvera.

            Ostala trojica uspjela su psujući izvaditi revolvere, ali samo je Nagybajo opalio jer brkatoga, njemu s lijeva skinuo Silver, a drugoga, njemu s desna Abe.  A Nagybajovo zrno otišlo je u prašinu pored Silverova lijevog stopala zato jer je bio nevješt s revolverom i zato Silver jer je odapeo trenutak prije njega, pa je već bio pogođen kada je povlačio otponac.       Pade iz sedla u prašinu; konj  ga po vuče nekoliko stopa, dok mu noga ne ispadne iz stremena.

            Dotle se već razvila pomutnja: cika i vriska publike koja petama daje vjetra i njištanje i vrpoljenje hicima uznemirenih konja.  Samo je onaj mještanin koje postavljao konopac ostao neodlučno visjeti onako držeći s rukama i noga za prečku s koje je visjela omča. Sada se morao suočiti s pogled onoga kojemu je to namijenio…

            Silver ga pogleda odozdo, pa nacilja u njega.

– No, segnor, no!

            Htjedne se nekako zaštiti rukama, ali zbog toga se više nije mogao držati rukama. A ni nogama ako nije htio pasti na glavu. Tresnuo je na leđa i podigao poprilično prašine.

            Cvilio je neko vrijeme dok nije ugledao Silvera kako se s revolverom naginje nad njega. Tad se ustao neviđenom hitrinom. Njegov bijeg ubrzao je udarac Silverove noge u stražnjicu.

            Silver se tada okrene Abeu, ali začuje stenjanje i oba pogledaju u smjeru odakle je dolazilo –  Nagybajo se micao. Ležao je na lijevom boku. Šešir mu je u padu odletio s glave nekoliko koraka dalje i sada je ležeći na obodu pokazivao svoju podstavu, ali kolt, kolt je ostao u njegovoj  desnici 

            Silver mu priđe dugim i brzim koracima. Nije mogao dopustiti da prijetnja njegovom životu ostane živjeti, da posao ostane nedovršen – samilosni hitac i Nagybajo se isključi zauvijek.

– I tako će umjesto jednoga pokopati četvoricu – reče Abe gledajući prema selu gdje se žive duše nije moglo nazrijeti.

– Otkud ti, čovječe?!

– Pratio sam ih. Primijetio sam kako su vas gledali na ulici – tu nije moglo biti dobroga. Spavao sam u trijemu nasuprot hotela u kojemu su odsjeli, nisam mogao dopustiti da naude čovjeku kojemu dugujem život.  Kad su jutros odjahali, slijedio sam ih sve dovde i motrio skriven u onoj šumi ondje.

– I tako si mi se odužio!

– Abe je odlučio biti častan čovjek i toge će se držati, gospodine! – reče i odlučno klimne glavom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *