Dvoboj u Sabta Feu, trideset i šesti dio

Sad je znao i zašto – vrebali svoj plijen. Tješilo ga je samo to što će im Spes doći iza leđa; treba biti spreman na to.

            Bam! Nagybaja ga udari šakom u lice i on se sruši kao pokošen. Okus krvi iz rasječene usnice ispuni mu usta. Srećom, zubi su svi ostali na svojim mjestima. 

            Nagbaja je vikao na mađarskom: – Ono što me sprječava da ti sada utrobu napunim olovom je samo to što znam kako ću uživati kada te budem gledao kako se koprcaš na vješalima, ti seljački smrade!

            Šutio je; čekao je da Spes zapuca.

– Ustaj! – vikne onaj s lijeva.

            Prije nego je uspio ustati taj ga udari  nogom u stražnjicu. Zateturao je i kada se zaustavio, ispljunuo je krv iz usta. Nešto kapi poškropi mu prsluk i košulju. Uspije primijetiti da nekoliko seljaka iz prikrajka gleda što se događa.

– Kreni! – vikne onaj koji mu je uzeo revolver.

            Trebao je krenuti u smjeru u kojemu je pokazivala cijev njegovog kolta. Okrenuo se i pošao.

– Brže, lijenčino! – čuo je onog trećeg iz sebe i odmah potom bi tako grubo gurnut u leđa da je ponovo zateturao.            

            Prohodao je brže. Oni su uzjahali konje i pratili ga na njima. Kamo su ga vodili? Prema Burtonovim vješalima!

            Mještani su osjetili krv: sve ih je više izlazilo iz kuća i zurilo iz prikrajka, i žene i djeca.  Kad su shvatili da su vješala doista cilj, počeli su ih slijediti. Dovikivali su nešto na španjolskom, Silver je mogao samo pretpostaviti što, a od tih su povika i oni u poljima počeli okretati glavu. I nisu se više vraćali radu, nego su ostavljali motike na njive i polazili prema tom posebnom mjestu, na kojemu se, po svemu sudeći, spremala nova „fiesta“.  „Što Spes čeka?!“ pitao se Silver hodajući.

            Umirio je sebe rekavši si da je nestrpljiv i da Spes lukavo postupa: kad zapuca iz gomile nastat će pomutnja u kojoj ovi glupani neće znati od koga se moraju braniti i on će ih začas poskidati.  

            Stigli su do cilja. Zapravo, Silver je stao desetak koraka ispred zastrašujuće sprave, noge mu jednostavno nisu htjele dalje.

            Nagybaja reče na mađarskom: – Vidim da ti ne treba reći kada smo stigli! 

            Poslije se na svom engleskom obrati onome koji mu je prišao s lijeva: – Joe, spremi konopac!

            Joe, smiješeći se i gledajući Silvera. posegne za konopac koji mu  je smotan u krug visio sa strane sedla. 

– Senjor, senjor! – začuje se tada.

            To je iz gomile skupljenih trčao seljanin: sombrero mu je spao na potiljak, a u ruci je nosio konopac s omčom na kraju!

            Četvorica na konju prasnu u smijeh! Nasmije se i mještanin otkrivajući da mu nedostaju dva prednja zuba, a ostali su požutjeli od duhana.

– Ma, je li to omča kojom je obješen onaj Burton? – upita Nagybajo seljaka.

– Si, segnor!  

– Tako valja, nikada ne znaš kada će ti opet zatrebati, ha-ha-ha! 

            Mještanin je bio izrazito ponosan na pohvalu koju je dobio od gospodina.

– A jeli’ bi ti nama postavio tu omču, a? – upita ga Nagybaja.

– Si, segnor! Začas ću se popeti  i zavezati je! Isto kao onda!

            Skinuo je sombrero i vješto se popeo po jednom od podupirača stupa, pa se, stišćući koljenima stup i povlačeći se rukama u vis, sve s konopcem preko ramena, uspeo do prečke. Uhvatio se za nju rukama, a potom i nogama, pa se poput neke životinje primakao njenoj sredini. Sada je držeći se jednom rukom drugom mogao omotati i zavezati uže s omčom.

–  Bit će na konju, je l’ tako? – upita odozgo.

– Naravno da će biti, ha-ha-ha! – odgovori Nagybajo.

– Onda šest stopa niže – reče i zloslutno spusti omču.

            Što li, zaboga, Spes čeka?!  

            U taj se čas začuje topot!

            Svi pogledaju tom pravcu. Silveru se konjanik učini poznatim. Doista, u sedlu je bio Abe!

– A što ti hoćeš? – obrati mu se Nagybajo kada je prišao.

            Abe pokaže glavom na Silvera: – Ovo kopile mi je ubilo brata!

            Silver nije mogao vjerovati što čuje! Bio je lakovjeran i nitkov mu je prodao priču! U Santa Feu nije mogao potegnuti oružje na ulici, ali pratio ga je i vrebao priliku

– A je li? – reče Nagybajo sa zanimanjem – I sada želiš biti u prvim redovima dok se bude njihao?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *