Welsh posegne u unutarnji džep sakoa, pa izvadi tri novčanice od po deset dolara i baci dvije od njih.
Opet su obojica zamijenila dvije karte. Dvojka srce Silveru nije značila ništa, ali sedmica srce značila je da je uz sedmicu karo stekao drugi par.
– Dižem za još dvadeset – reče i baci četrdeset dolara na stol.
Welsh, do tada miran i hladan kao kamen, počne se meškoljiti. Nevoljko posegne za sat u džepiću prsluka, otkvači ga, pa držeći ga ispred sebe za lanac reče: – Vrijedi najmanje toliko.
– Glupost! – reče debeli – Vrijedi najviše dvadeset i pet!
– Sranje! – Welsh se unio debelome u lice: – Ja sam ga dobio kao polog za četrdeset i pet!
– Koješta! – debeli se nije dao – Niti da je zlatan! Sat kao polog nikada ne vrijedi više od trideset!
– Ti, kurvin sine – Welsh će glasom plačnim od bijesa, pa bacivši karte licem na stol zgrabi debeloga za košulju ispod grla.
Dvoje gledatelja ga obgrle oko ramena da ne napravi veće zlo; a redar iz drugog dijela prostorije uzvikne: – Što se to događa?!
Visoki momak u mah stigne do njih dugačkim koracima. Iz objašnjenja izgovornih u isti glas shvatio je što se događa.
Welsh pusti debeloga, a on staloženo popravi kravatu i košulju. To se redaru svidjelo.
– Ako igrač prihvaća tu vrijednost, onda je sve redu – reče i upitno pogleda Silvera.
A on je sve vrijeme šutio i promatrao što se događa. Bilo mu je sumnjivo to što se do tada mirni Welsh toliko razmahao i to što mu je silno stalo da debeloga uvjeri u vrijednost sata. Predobro ga je poznavao. I u onim izmiješanim sjenama nastalim u pomutnji pod svjetlom petrolejki on uoči pojedinost koja mu je sve objasnila.
– Gospodinu je stalo da nas svim silama uvjeri da mu sat vrijedi najmanje četrdeset dolara, a? – upita i onda učini nešto što nitko nije očekivao: posegne za zapešće Welshove lijeve ruke! Uhvativši je, grubo je protrese – iz rukava ispadne as karo!
Uzvik ogorčenja pronese se prisutnima poput vala.
Welsh istrgne ruku gledajući Silvera s mržnjom i gadošću.
– Gospodine, mislim da je najbolje da izađete – reče mladi redar i položi mu ruku na rame.
¸Kockar tu ruku tu ruku smjesta odbaci od sebe! Redar posegne za revolverom, ne za dršku i po tom je bilo jasno da ga namjerava udariti njome po glavi ili između ramena i vrata, pa ga izbaciti iz lokala. Ali, ukoči se u pola pokreta – pod vratom mu se našla oštrica noža koju je Welsh izvadio odnekud ispod odijela!
– Da ti nije palo na pamet – rekao je momku tiho.
I nije, stajao je poput kipa u crkvi.
– A ti – obrati se Silveru – veliki si srećković, ali o životu moraš još puno učiti; bolno učiti!
Silver, koji se bio ustao za stolom, podigne obrve, pa reče: – Savjet je besplatan, nadam se.
Zanemarivši porugu, Welsh, sve onako držeći nož pod vratom redara, posegne za sat na stolu i strpa ga u džep.
Nakon toga maknuo je nož, ali niti momak niti itko drugi od osupnutih likova oko njega nije pokazivao želju da išta poduzme jer još uvijek je držao u ruci. Nije bilo nikakve dvojbe da svi žele da što prije izađe.
Konobaru nije trebalo govoriti da njegov opasač s revolverom metne na šank.
Dvanaesto poglavlje
Crispy je blaženo spavala kada se vratio u hotel. Legao je uz nju i san ga je ubrzo svladao.
Probudilo ga je živkanje vrabaca; sunce je kroz kapke provaljivalo u sobu. Pogledao je na džepni sat na ormariću – pola dvanaest je prošlo!
Očekivao je da će ona probuditi, ali to se nije dogodilo. Vjerojatno je izašla na tržnicu, vjerojatno brblja s nekim ženama ondje; pričala je da se sprijateljila s nekima.
Bio je gladan i smjesta je sišao pojesti nešto. Naravno, zakasnio je na doručak, pa je naručio sendvič sa šunkom i kavu. Zvona su zazvonila kad je prvi put zagrizao. Smazao je to, a nakon kave osjetio se sasvim svojim, spremnim za novi dan kojega je, eto, pola već prošlo. Zapalio je i izašao na trijem, da promatra ljude na Plazi. Kad eto ti iza njega Spesa kako izlazi za njim.