Dvoboj u Santa Feu, trideset i četvrti dio

Welsh posegne u unutarnji džep sakoa, pa izvadi tri novčanice od po deset dolara i baci dvije od njih.

            Opet su obojica zamijenila dvije karte.  Dvojka srce Silveru nije značila ništa, ali sedmica srce značila je da je uz sedmicu karo stekao drugi par.

–  Dižem za još dvadeset – reče i baci četrdeset dolara na stol.

            Welsh, do tada miran i hladan kao kamen, počne se meškoljiti. Nevoljko posegne za sat u džepiću prsluka, otkvači ga, pa držeći ga ispred sebe za lanac reče: – Vrijedi najmanje toliko.

– Glupost! – reče debeli – Vrijedi najviše dvadeset i pet!

– Sranje! – Welsh se unio debelome u lice: – Ja sam ga dobio kao polog za četrdeset i pet!

– Koješta! – debeli se nije dao – Niti da je zlatan! Sat kao polog nikada ne vrijedi više od trideset!

– Ti, kurvin sine –  Welsh će glasom plačnim od bijesa, pa bacivši karte licem na stol zgrabi debeloga za košulju ispod grla.

            Dvoje gledatelja ga obgrle oko ramena da ne napravi veće zlo; a redar iz drugog dijela prostorije uzvikne: – Što se to događa?!

            Visoki momak u mah stigne do njih dugačkim koracima. Iz objašnjenja izgovornih u isti glas shvatio je što se događa.

            Welsh pusti debeloga, a on staloženo popravi kravatu i košulju. To se redaru svidjelo.

– Ako igrač prihvaća tu vrijednost, onda je sve redu – reče i upitno pogleda Silvera.

            A on je sve vrijeme šutio i promatrao što se događa. Bilo mu je sumnjivo to  što se do tada mirni Welsh toliko razmahao i to što mu je silno stalo da debeloga uvjeri u vrijednost sata. Predobro ga je poznavao. I u onim izmiješanim sjenama nastalim u pomutnji pod svjetlom petrolejki on uoči pojedinost koja mu je sve objasnila.

– Gospodinu je stalo da nas svim silama uvjeri da mu sat vrijedi najmanje četrdeset dolara, a? – upita i onda učini nešto što nitko nije očekivao: posegne za zapešće Welshove lijeve ruke!    Uhvativši je, grubo je protrese – iz rukava ispadne as karo!

            Uzvik ogorčenja pronese se prisutnima poput vala.

            Welsh istrgne ruku gledajući Silvera s mržnjom i gadošću.

– Gospodine, mislim da je najbolje da izađete – reče mladi redar i položi mu ruku na rame.

            ¸Kockar tu ruku tu ruku smjesta odbaci od sebe! Redar posegne za revolverom, ne za dršku i po tom je bilo jasno da ga namjerava udariti njome po glavi ili između ramena i vrata, pa ga izbaciti iz lokala.  Ali, ukoči se u pola pokreta – pod vratom mu se našla oštrica noža koju je Welsh izvadio odnekud ispod odijela!

– Da ti nije palo na pamet – rekao je momku tiho.

            I nije, stajao je poput kipa u crkvi.

– A ti – obrati se Silveru – veliki si srećković, ali o životu moraš još puno učiti; bolno učiti!

            Silver, koji se bio ustao za stolom, podigne obrve, pa reče: – Savjet je besplatan, nadam se.

            Zanemarivši porugu, Welsh, sve onako držeći nož pod vratom redara, posegne  za sat na stolu i strpa ga u džep.

            Nakon toga maknuo je nož, ali niti momak niti itko drugi od osupnutih likova oko njega nije pokazivao želju da išta poduzme  jer još uvijek je držao u ruci. Nije bilo nikakve dvojbe da svi žele da što prije izađe.

            Konobaru nije trebalo govoriti da njegov opasač s revolverom metne na šank.          

Dvanaesto poglavlje

            Crispy je blaženo spavala kada se vratio u hotel. Legao je uz nju i san ga je ubrzo svladao.

            Probudilo ga je živkanje vrabaca; sunce je kroz kapke provaljivalo u sobu.  Pogledao je na džepni sat na ormariću – pola dvanaest je prošlo!

            Očekivao je da će ona probuditi, ali to se nije dogodilo. Vjerojatno je izašla na tržnicu, vjerojatno brblja s nekim ženama ondje; pričala je da se sprijateljila s nekima.

            Bio je gladan i smjesta je sišao pojesti nešto. Naravno, zakasnio je na doručak, pa je naručio sendvič sa šunkom i kavu. Zvona su zazvonila kad je prvi put zagrizao. Smazao  je to, a nakon kave osjetio se sasvim svojim, spremnim za novi dan kojega je, eto, pola već prošlo. Zapalio je i izašao na trijem, da promatra ljude na Plazi. Kad eto ti iza njega Spesa kako izlazi za njim.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *