Dvoboj u Santa Feu, trideset i treći dio

Sišao je u restoran i naručio odrezak s krumpirom. Crispy će valja doći, pa će mu se pridružiti.

             Nije, jeo je sam.

            Nedostajala mu je, nikada do sada mu nije tako nedostajala. Ručak nije bio pravi bez pogleda na njenu kosu i njena ramena i pogleda u dubinu njenih plavih očiju.

            Poslije ručka izašao je na trijem i zapalio cigarilos. Pušio je trećega, na satu se primaklo pola pet, a nju nikako da ugleda kako s neke strane dolazi.  Ugasio je nedogorjelu cigaru u pepeljari, pa se odlučno popeo u sobu. Opasao se oružjem odlučan da prevrne grad ne bi li je našao.

            I tek što je izašao iz hotela, eto nje! Užurbana i nekako neprepoznatljiva.

– Pa, gdje si ti?! – uzviknuo je ugledavši je.

– O, oprosti! Srela sam gospođu White i tako smo se zapričale šećući! Znam da si se zabrinuo, ali što mogu? – rekla je dodirnuvši njegovu nadlakticu i produžila u hotel.

– Nisi kupila voća?

– Nismo našle. Zapravo, našle smo, ali nije nam se svidjelo. O, kako sam gladna! – posljednju rečenicu izgovorila je iz unutrašnjosti hotela.

            Kad je rekao da ide „raditi“, jer stjecanje novca na pokeru za njega je doista bio rad, dobio je od nje meki cjelov u kut usana. Nosio je taj prekrasan osjećaj dok je išao u saloon.

            Ušavši u salon rutinski je otkopčao opasač i predao ga konobaru, sve pod budnim okom visokog momka,  koji je stajao sa strane i, naravno, koji je bio opasan.

            „Da je Indijanac, zvali bi ga Žalosna Sova“, pomisli prolazeći pored njega.

            Igralo se na dva stola, ali znatiželjnici su okružili onaj u dnu salona, a za onaj prvi nisu marili. Zato i on pođe onamo. Sve mu postane jasno kad mu se pogled probio između rame i glava: za stol je kockao Hugh Walsh! 

Jedanaesto poglavlje

– Vidi, vidi tko je ovdje – bile su njegove prvi riječi kada ga je opazio preko karata.

– Hugh Walsh! – uzvikne tako da su svi mogli čuti – Ti me slijediš u životu!

– Meni se čini da ti slijediš mene!

– Možda, ali nehotice.

            Walsh pogleda karte, pa ga upita:- Došao si samo gledati?

– Ne, došao sam igrati.

– Ali, birat ćeš neki lakši stol?

– Laskaš si, Walsh! Sjest ću upravo za ovaj stol!

            Nakon završene partije zamijenio je za stolom nekog trgovca koji je odustao. Osim protiv Walsha igrao je protiv debelog sredovječnog tipa kojemu se cigara činila sastavni dijelom desne ruke i suncem opaljenog mladića, nešto starijeg od njega, koji je, saznao kroz igru, bio rančerov sin.

            Debeli se pokazao kao ozbiljan igrač, pokupio je novac dvaput za redom. Primao je to kao samo po sebi razumljivo. Mladi rančer je samo gubio i kada je izgubio sve novce, odbacio je nezadovoljno karte i rekao: – Ja sam vani!

            Taj put je pobijedio Welsh – tris nasuprot njihova dva para. 

            Silver je do tada samo jednom imao najjače karte, a sada, u troje, stvari su se počele odvijati povoljnije za njega. I za Welsha. Debeli je bio taj kojemu nije išlo. I to je primao kao samo po sebi razumljivo. Naposljetku je pućnuo dva duga dima i tresnuvši karte na stol rekao: – Odustajem!

            Ostala su samo njih dvojica, ali dogovorili su se da debeli ostane kao djelitelj karata za dolar po podijeljenom snopu.

            Dva koraka naprijed, jedan natrag – vrijedilo je za Silvera; Welshu je išlo obrnuto.

            Dogodilo se da se na stolu skupila pozamašna hrpa, a ostali su bez karata. Silver je u ruci držao full koji je počinjao s asom i koliko je pratio karte, Welsh nije mogao imati nešto jače.

–  Da miješam iznova? – upita debeli.

– Zovem! – reče Welsh i položi karte na stol.

            Full s kraljem srca kao najjačom kartom. Silver također položi full – s najjačom kartom as pik. Njemu je pripao dobitak.

            Debeli je podijelio nove karte. Silver je otkrio da u ruci ne drži ništa, osim dečka srce kao najjaču kartu, ali procijenio je da je Welsh pri kraju s novcem i da ga neće moći slijediti, pa zato reče: – Plaćam pet i dižem za još pet!

            Welsh ga je pratio.

            Silver je zamijenio dvije karte i dobio još jednog dečka – trefa, a druga karte, sedmica karo nije mu značila ništa. I Welsh je zamijenio dvije karte. Pogledao ih je i bacio deset dolara na sred stola.

– Dižem za još deset – reče Silver.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *