Dvoboj u Santa Feu, trudeset i drugi dio

On pošuti, pa reče: – Drago mi je da te vidim.

–  Da, moš’ se kladit’!

            On pošuti još malo, pa upita. – Kako brat?

            Zaniječe glavom. Time njegov drugačiji izgled postane donekle objašnjiv.

–  Žao mi je, primi moju sućut.

            Sada kovrčavi pošuti, pa reče: – Ono je bila greška, nismo trebali ono raditi.

            Silver zaklima glavom: – Poznat mi  je taj osjećaj.

– Odlučio sam da postanem častan čovjek!

– Lijepo od tebe. Kada počinješ?

            Porugu je prihvatio mirno.

– Već sam počeo.

– A od čega živiš, časni čovječe?

– Iskrcam kola, ukrcam kola, počistim u staji, istimarim konja. To sam radio i prije. Mislim, prije nego što sam shvatio da te ljudi kudikamo više poštuju ako držiš revolver u ruci.

– I taj mi je osjećaj poznat.

– Ali, nije ti poznat osjećaj da nekom duguješ što si živ, jel’ tako?

– Samo osjećaj zahvalnosti zbog izbavljenja iz nevolja.

– To je to, samo stoput jače.

            I Silver shvati da to on njemu zahvaljuje što mu je poštedio život, što sada njegovo mrtvo meso ne razvlače kojot i strvinari, kao što se to zasigurno dogodilo s njegovim prijateljima.

–  Pa, potroši svoj poklonjeni život na nešto pametno i lijepo – reče mu.

– Moj život sada pripada Kristu! Ići ću kamo me on pošalje!

            Silver tada shvati da je promjena bila dublja nego što se čini.

– Kako je tebi ime? – upita ga.

– Abraham, zovu me Abe.

– Pa, Abe, ovaj put mogu reći da mi je drago da sam te sreo – reče, pa poput pravog santafežanina prstima dodirne obod šešira i doda – Adios!

– Adios!    

            Prošao je pored Abea koji je ostao na mjestu. Zadržao je pogleda na njemu jer s nitkovima  se nikad se ne zna…

            Okrenuo mu je leđa tek kada je između njih zašlo dovoljno ljudi da netko od njih vikne ili vrisne ako je sva ta priča o časti bila prijetvorna laž i Abe potegne revolver.

            Uskoro zaboravi na njega, na umu mu je bila kupnja pristojnog ljetnog odijela i zato me pogledom lutao po zgradama oko sebe. Ugledao je napis „Najbolja odijela za dame i gospodu“ i pošao onamo. Odijelo, izloženo u izlogu uz prsluk, hlače i štap nije bilo bogznašto i on odluči da će tražiti dalje. I kako se okrenuo, tako je zastao – netko je ga je promatrao s druge strane ulice!

            Ondje,  ispred „Jackson’s bara“, čije je leptirasta vrta svako malo netko uznemirio svojim prolaskom, stajala su trojica: bradonja naslonjen leđima na obor za vezivanje konja, drugi, brkat, podigao je jednu nogu na koriti s vodom ispod obora, a treći, obrijan, stajao je pored obora okrenut prsima niz ulicu,  ali, glavom, isto kao i prethodna dvojica, okrenut prema njemu.  Čini li mu se to? Možda i oni gledaju u trgovinu jer i oni su samo u prslucima?

            Ali, ti nisko pripasani revolveri … Njihove su brkovi i brade njegovani, lanci iz džepova za sat naglašeno debeli. Viđao je takve, to su revolveraši. Katkada nose šerifsku zvijezdu, pa su na strani zakona, ali s lakoćom se ako netko plati prebace i na drugu stranu.

            Moguće je da im izgleda kao jedan od njih i tu su donekle u pravu, samo što on nije imao, niti je htio imati onaj urokljiv pogled za tu vrstu ljudi. A možda su opazili dršku njegovog Gassera, pa se kao profesionalci pitaju što to ovaj ovdje nosi? Možda.

Nije bio nikakve dvojbe da oni svoj pogled neće prvi svrnuti, pa je to učinio on  i pošao svojim putem.

–  Crispy je otišla kupiti voća – reče mu Spes kad su se sreli na trijemu hotela.

            Pod dojmom one trojice Silvera malko zazebe oko srca zbog toga što je izašla sama, ali ne reče ništa.

– Idemo večeras? – upita.

            Mislio je na saloon.

– Ja ne bih …

            Silver se nasmije, pa zavuče ruku u džep hlača. Izvadio je neke zgužvane novčanice koje je Spes sa zadovoljstvom preuzeo.

– Znači da Pedro nije pretjerao. To da madam Vauqueur ima dobrih cura – reče Silver.

– Ne bi vjerovao! Meksikanke su nešto posebno!

– Nemoj se zaljubiti!

– Ne brini! Pa to jedna od prvih stvari koje su nas naučili na akademiji!

            Smijući se, Silver ode u sobu.

Odlučio je još malo zadrijemati u naslonjaču dok Crispy dođe, pa da se dogovore gdje će ručati. Očekivao je da će ga iz drijemeža trgnuti buka njenog ulaska, ali trgnuo se sam od sebe. Kazaljke na njegovom džepnom satu pokazivale su tri i četrnaest. Gdje je Crispy? Morala je već ogladnjeti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *