Pakleni trilobiti, trideset i prvi dio

Neočekivano, iznad sebe ugleda kišu zraka! Liznule su jedna za drugom kao da se natječu. Hans i Nemo su zalegli na tlo. Nekoliko ih je pogodilo zvijeri i to im je pomoglo im da se priberu i ustanu.

Paljba je stizala s Granice! Jasno otamo nisu pucali zato što su im htjeli pomoći, pucali su nasumce promjerivši bljeskove. I tek su započinjali! Jer idućeg je časa zapucala cijela Granica i oni su se našli u plavičastoj vodoravnoj kiši.

Pogrbljeni potrče prema jednom od humaka koji je mogao poslužiti kao zaklon. On iza sebe začuje jauk i dobro poznati zvuk spržena mesa. Okrenuvši se ugleda Nema gdje se pogođen dimi! Nisu ga ostavili, obojica su se vratili par metara i odvukla ga u zaklon koji je pružao humak.

Nemovo desno rebro gotovo da više nije postojalo. Usne su mu se pomicale – s ono malo daha što ga je još imao pokušavao je nešto reći. Nemo je govorio!

Izgovorio je s mukom tih par riječi, ali osjetilo se da ih govori mudar čovjek, možda znanstvenik: – Deset… tisuća godina … prije vaših … Egipćana …

I onda mu oči postaše staklaste.

Jedna topovska zraka padne nedaleko njih eksplodira! Vrući zračni udar pomiješan s kamenjem i zemljom odgura ih u stranu. On otrese zemlju sa sebe i uvjerivši se da je čitav, ustane i potrči naprijed jer je smatrao da je najsigurniji u samoj blizini grudobrana. Hans je isprva oklijevao, a onda potrčao za njim. Stigavši u novi zaklon,  okrenuo se da vidi što je s njim i to je bio posljednji pogled na Nijemca filozofa. U očima mu je ostao onaj tren u kojemu se Hans izravno pogođen zasljepljujućim topovski mlazom, raspada, dezintegrira, ali dok tako nestaje na licu mu se ne očitava nikakva bol već samo čuđenje!

Dahćući,  potrči naprijed i baci se u zaklon poprilično velikog humka. Ali,  nije bio sam: ovdje se sklonila jedna od zvijer!. Zbunjena i uplašena svim tim bljeskovima oko sebe, nije znala kuda bi krenula, ali ugledavši ga, razjapi svoje strašne čeljusti kao da se smije i učvrsti pogled svoja dva uska, gušterska oka kao da želi reći da odjednom zna što želi raditi. On usmjeri pušku u nju i povuče otponac, ali zraka ne izleti! Generator je zakazao! Povuče nož!

Bilo bi žalosno da nije bilo smiješno jer su nokti prednjih udova ovog zmaja što li već bili su nalik na orlovske čaporke veličine ljudske šake! Samo ga je time mogla rastrgati, a gdje su još bili zubi?! Nije imao nikakvih izgleda, ali nije htio čekati kao janje za klanje. Metnuo je dršku noža na prsa tako da oštrica bude okrenuta u vis: jednostavan nasrtaj svom težinom tijela uz izbacivanje ruke naprijed je najbolji. Zvijer će skupo plati svoj obrok!

I već htjedne jurnuti u samoubojstvo kad grune vrt humka od pogotka lasera! Grumen zemlje pogodi zvijer u glavu i zanese je u stranu. Uplašena, odustala je od jela i pobjegla prema šumi. Ali, i njega je pogodila zemlja i odbacila ga u stranu. Napunilo mu je oči i usta i nekoliko se trenutaka očajnički čistio. Pridižući se, zanemario je činjenicu da više nije u zaklonu. Zasikće mu po trbuhu i u nos mu uđe miris spržena mesa!

Pričalo su da peče kao feferon u oko, ali on u tom trenutku ništa nije osjećao. Valjda je organizam samo pružio anesteziju. Jedinu je krv na rukama bilo zadnje što je htio vidjeti.

Pomisli da je svemu kraj, poželi da se to već jednom svrši! Krene naprijed potpuno uspravan i spokojan kao da šeće šetnicom uz more. Oko njega je bljeskalo i paralo, noć je bila osvijetljena kao nogometni stadion.

Bio je blizu grudobrana i jasno je vidio vojnike kako bjesomučno pucaju. Vidio je kako jedan od njih cilja u njega. To mu je na neki način bilo drago. Ali, završni hitac nije stigao: vojnik je spustio pušku i zagledao se u njega. To su primijetilo i oni oko njega te su i oni prestali pucati. On je hodao prema njima. Nisu htjeli pucati, htjeli su saznati tko je taj što dolazi s druge strane. Željeli su poput njega saznati što je i tko je to s druge strane Granice!      

Tada ionako svijetla noć postane još svjetlija! Svjetlija nego osvijetljena bilo kojim reflektorskim svjetlom, gotovo bijela. Pucnjava odjednom prestane. On pogleda uvis, pa škiljeći zaklanjajući oči dlanom opsova: – Ne sada, ne sada, majku vam vašu!                            

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *