Pakleni trilobiti, dvadeset i deveti dio

Jesu, pošli su dalje, jer im ići dalje prešlo u naviku. Zavili su si rane i pokopali pravog Matsuka. Ostale su ostavili. Uostalom, nitko nije htio sahranjivati samoga sebe!

Negdje pred zalazak sunca hodali su ovećom livadom po kojoj je raslo veliko cvijeće pomalo nalik na agavu: iz fontane listove izdizala se stabljika s mnoštvom crvenih cvjetova po sebi oko kojih su se rojili kukci. Vukli su se bezvoljno u poderanim odorama i s ostacima opreme na sebi. Tabani su se odavno bili upalili od žuljeva.

– Pazi! – reče Hanas tiho i svi se odmah čučnu. Odnosilo se to na sjenu koja je plazila preko livade. Pogleda gore i dvadesetak metara iznad ugleda pterodaktila veličine sportskog aviona. Onako kožnat klizio je nečujno ni najmanje ne pomičući šišmišolika krila 

-Neće nas, on je strvinar – reče Orlovo pero.

-Pusti, nikad se ne zna- rekao je on na to.

Čini se da ih je leteći dinosaur pri zaokretu ulijevo opazio, ali nisu mu bili zanimljivi. Spokojno polako se udaljio i  uskoro su ga vidjeli kao se spiralno diže u vis –  po svemu sudeći je našao toplu tračnu struju.

Sat – dva kasnije pred njima je se u daljini ukaže početak nove šume.     

– Evo ga opet!- uzvikne Hans – Nemam naočale,ali čini mi se da sam ga vidio kako leti iznad drveća!

Ostali pogledaše u pravcu zalazećeg sunca, ali ne vidješe ništa. I zato samo produže.

– Evo ga! – vikne Hans opet!

Sad su svi vidjeli.

– To nije ptica! – reče Indijanac.

– Točno, ptica ima krila i ne sliči na cipelu! To je letjelica! – reče on.

Nemo stane na svoj fanatičan način nijemo ubadati kažiprstom u zrak.

– Tako je Nemo – potvrdi on – Zaokrenula je i vratila se, vidio sam!

– Granica! – reče Orlovo pero – Naša letjelica ne ide preko Granice, tako ni njihova!

Pogledali su se – je li moguće?

To im je dalo nove snage. Požurili su naprijed i zašli u šumu. Ni jedno im stablo nije bilo poznato, ali  bila je poprilično prohodna. Sada su ponovo, kao na početku puta bili izvodnici koji pažljivo osmatraju teren ispred sebe. No, više nisu imali infracrvene uređaje za noćno osmatranje, a hvatala se večer. Samo je Nemo imao jednu svjetiljku i nju su odlučili koristili oprezno i štedljivo, jedno kad zaista budu morali. No s vremenom je izašao disk i sasvim je lijepo svijetlio u vedroj noći.

I onda najprije pomisle da stoje na početku nekog proplanka, ali ubrzo shvate da je pred njima ravnica obrasla niskom travom nalik na uzburkano more: svakih desetak metara nalazio se veći ili manji humak visine čovjeka. A iza tih “valova” ugledali su obrise onoga što im je bilo itekako poznato: grudobrana Granice! Debela crta protezala se u nedogled s njihove lijeve i desne strane.

Kako su bili ushićeni, činilo se da im lica bliješte u noći! Čestitali su jedni drugome tresući si pružene ruke.   

–  Moramo čekati jutro!- reče on tiho – sada bi pucali na nas.

–  Prije moramo vidjeti tko su!- reče Orlovo pero.

–  Imaš pravo! Moramo vidjeti da nisu možda ljudožderi!

–    Ljudožderi? – upita Hans očito se spremajući na polemiku – Znaš, pitam se da nismo možda skrenuli s puta i došli do svoje Granice!

On mu tada prizna: – Znaš, pitao sam se postoji li uopće druga Granica? Je li možda sve jedna te ista Granica koja vijuga poput zmije!

– Kakav onda smisao ima sveo ovo? Kakav smisao ima oružje i pripreme za rat? – upita Orlovo pero.

– Čuli ste za ekologiju i ekosustave, zar ne?- upita ih tada on – Razmišljao sam o tome dok smo hodali. Mi svi dolazimo iz različitih vremena i različitih  dijelova svijeta. Imamo različite metabolizme, a osim toga donijeli smo sa sobom  različite vrste bakterija, virusa i mikroorganizama. Istovremeno ovdje imamo biljke i životinje iz različitih epoha Zemljinog razvoja. I to one koje vidimo, a zasigurno ima i prastarih bakterija i virusa. Pitam se je li možda riječ o nekakvom ekološkom inženjerstvu – potrebni smo da bi eko sustav  na ovom planetu funkcionirao.

– Zemlja je živa. Ako smo na nekoj drugoj Zemlji, i ona je živa, ali na svoj način. Moglo bi biti! – reče Indijanac

– Ali, civilizacija koja putuje kroz vrijeme mogla bi s lakoćom umjetnim putem dovesti u red jedan eko sustav! – primijeti Hans.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *