– Izgledaju kao da nisu, ali mislim da su jestive.
– Možeš li ih uhvatiti? Mislim, bez lasera, da ostanu cijele.
– Treba mi kolac i nož da napravim koplje.
– Izvrsno! Mi ćemo skupiti granje i napraviti vatru!
– Nemam nož – reče Indijanac – Odnijeli su ga trilobiti.
– Evo ti moj! – pruži mu svoj nož.
– A mi ćemo prošetati i naći suhog granja? – predloži Hans.
– Ti traži drva – reče mu Matsuko – Ja ću naći kamenja i napraviti lijepo ognjište.
– A ti Nemo? – upita on nijemka.
Nemo izvadi svoj nož i pokaže na Indijanca.
– I ti ćeš u ribolov? Dobro, onda. Hans, ja ću ti pomoći skupljati drva, ali prije moram nešto obaviti u grmlju. Nasamo.
Tako odoše svaki svojim putem. On slušajući zov prirode u grmlje. Meditirao jena neki način tijekom toga, onako okružen pjevom ptica. Ptice su svejednako pjevale i kad ponovo metnuo naprtnjaču na leđa, a onda se kroz pjev začuje bolan jauk! Ptice se nisu obazirale, sveudilj su pjevale ikad se začuo drugi krik! Uključi pušku i potrči. Još dok je prilazi sprudu, kroz granje je vidio Matsuka kako nepomično stoji. Izašavši na čistini vidje da stoji nad nekim vojnikom i drži okrvavljeni nože u rukama.
Potrča vičući: – Matsuko! Što se događa?!
Matsuko se okrene i vidjevši ga, krajnje zaprepašteno ustukne. Gledao ga je razrogačenih očiju,otprilike kao da je vidio zombija od jučer.
– Matsuko, što … – htjedne upitati on, ali Japanac napravi korak široko razmaknutih nogu i ruku. Želi li to on njega napasti nožem?
– Matsuko! – uspio je još jednom reći prije nego što je Japanac očajnički urlajući zaletio prema njemu! Skočio je u stranu i okrvavljeni ga je nož promašio. Ali, razjareni Matsuko se odmah pribrao, slobodnom mu rukom izbio pušku iz ruke i ponovo sunuo oružjem prema njemu. Ponovo se izmaknuo, ali oštrica ga zareže po nadlaktici! Po treći put Japanac krene u napad! Bio je preblizu da bi izmicao u stranu i zato se jednostavno sklupčao. Japanac nožem i tijelom uleti u prazno, nogama zapne u njega i prevali se preko. Napravivši kolut i otkotrljavši se, hitro se digao i posegnuo je za pištoljem što ga je bio ostavio kod naprtnjače, ali prekasno: on nije morao ustajati da bi dosegnuo svoju pušku. Ne vjerujući sam sebi da to čini, ispali zraku u Matsuka u trenutku kad je podigao pištolj!
Prošlo je kroz njega kao kroz buću! Matsuko klekne,ispustio oružje i svali se na stranu. Užasnut svojim činom, on dotrča do njega. Bio je živ! I dalje ga je gledao kao nekakvo čudo.
– Ja sam te ubio …- promrmlja i onda se život izgubi iz njegovih očiju.
– Matsuku! Matskuko! – prodrma ga očajno, ali nije mu mogao pomoći. Tada pogleda prema ubijenog nepoznatom vojniku koji je ležao potrbuške. Dođe do tijela i okrene ga na leđa. Od zaprepaštenja krikne i padne na stražnjicu: taj je čovjek okrvavljenih ustiju bio njegov dvojnik!
Ustane i poviče: – Orlovo pero, Hans, Nemooo!
Potrči i prijeđe rijeku ugazivši do iznad koljena. Neko je vrijeme čučao u grmlju u napetoj tišini, onda s lijeva šušne i on smjesta uperi pušku. Ondje je stajao Orlovo pero ozbiljan kao i uvijek.
– Ubio sam Matsuka! – reče očajno.
– Matsuka? On je ovdje!
– Gdje?!
– Ovdje naprijed – pokaže Indijanac iza njega. Okrene i zagleda grmlje, ali ne ugleda nikoga.
Tada mu sine: zašto Orlovo pero nema nož na kolcu?! I kako to da Orlovo pero ima svu opremu?!
Učini je tri pokreta odjednom: okrenuo se, čučnuo i povukao otponac!
U pravi čas jer je Indijanac već bio iznad njega zamahujući nožem. Pogođen i odbačen, stropošta se u grmlje.
– Što se zbiva! – začuje iza sebe.
Okrene se i ugleda Orlovo pero s kopljem u rukama napravljenog od kolca i njegovog noža.
– Pogledaj! – reče mu pokazujući na mrtvaca u granju.
Nikada još nije vidio tako zaprepaštenog Indijanca!
– Matsuko je ubio mog dvojnika, a zatim je u strahu pokušao i mene. Obranio sam se …
– Matskuko kojega nađemo je lažni – reče Indijanac, a zatim se sjeti – Nemo!
– Gdje je?
– Ondje sam ga posljednji put vidio – pokaže u pravcu širokolisnog drveta.