Pakleni trilobiti, dvadeset i šesti dio

Iz šume doleti pet – šest rojeva trilobita, na stotine ih je dolazilo tlom poput  mrava, destine su milile iz zemlje ili uranjale u nju!   Na leđima onih što su išli tlom putovali su komadi rastrganih životinja: ovdje noga s kopitima, ondje čitava glava dinosaura kojeg nožoliki zubi nisu spasili!

U panici počeše laserima čistiti prostor oko sebe kao da u parku kose travu. Orlovom peru se trilobit zaleti na lice! On krikne, panično ga skine ga i zgazi nogom. Sljedećeg trena odbaci opremu i oružje, potrči, skoči, uhvati se za najnižu granu jednog stabla i uzvera se na njega. 

– Svi na stabla! – izdade zapovijed, pa  čisteći si put potrči prema najbližem drvetu. On i Matsuko uspeli su se na hrast svatko sa svoje strane, a Hans, Nemo i Brad su izabrali svatko svoj bor. Ali, Amerikanac je bio pretežak za penjanje. Dohvati je najnižu granu nekog eukaliptusa i ostao bespomoćno visjeti kao vreća! Nije trajalo dugo i  za trbuh mu se  zalijepio jedan od napasnika, a odmah zatim i drugi za stražnjicu! U namjeri da si pomogne rukama ispustile granu i padne. Našao se u rijeci paklenskih životinja koje pohrle da ga prekriju! Začas se pretvorio u hrpu životinja koja se beznadežno divljački valja i batrga ispuštajući grozomorne vriskove i krikove svih modulacija!

Nisu mu mogli uputiti ni samilosni hitac koji bu mu skratio muke jer su morali  braniti sami sebe.  Trilobiti su se zalijetali na stabla i penjali po deblima. Pržili su ih otkidajući komade stabla i grana.

U tom metežu iscrpljeni generator njegove puške odbije proizvesti zraku i on posegne za pištoljem. Ali, učinio je to nespretno i oružje mu ispadne iz ruke. A trilobit se penjao uz deblo prema njegovim nogama! Vidio je nizove sitnih zubića koji su radili poput čekića klavira u namjeri da dohvate njegovu nogu. Uhvatio je pušku za cijev i udario ga kundakom. Oklop krcne, životinja zapišti zvukom koji je zvučao tako uvrijeđeno da je nehotice zastao. Onda udari drugi put, sada s izvjesnim prkosom i nasladom. Ali, tom je vragu trebalo oklop kršiti još jednom prije nego su mnogobrojne nožice popustile. Životinja padne dolje, u rijeku svojih koja je odnese.

Idućeg trena opazi trilobita koji se u letu usmjerio na njega. Svojim je mrežastim krilima nalik na krila nekog kukca kornjaša zujao poput trafostanice. Držeći lijevom rukom granu i tako se učvršćujući na stablu, on ga zvizne desnom u kojoj je držao pušku za cijev. Traljavo, ali dovoljno da beštija promijeni putanju donekle skrhanih krila.

I to je bilo sve: smrtonosni val je prošao brzo kao što je i došao!

Ali, Brada Malonea više nije bilo. Sve što je od njega ostalo bila je široka krvava mrlja na šumskom tlu. Ni njihove oprema i oružja više nije bilo: slijepa sila odnijela je sve!

      U onom sablasno muku što je nastao još su neko vrijeme oklijevali sići sa stabla. Gledali su se poput prestrašenih majmuna.  Napokon se spuste.

– Volio bih da mi je na podlaktici tetovaža neke plemenitije životinje. – rekao je  pokunjeno gledajući mjesto gdje je Amerikanac raskomadan.

– I ja – reče Hans – Ili da sam barem sačuvao naočale.

–  Životinja je životinja. Samo traži hranu, čini ono zbog čega ju je Veliki stvoritelj stvorio- reče Orlovo pero,

–     Koliko god mi u ovom trenutku mrzili trilobite, on je u pravu – reče Matsuko.

Nemo, naravno, ne reče ništa.

I opet su hodali.

Zemlja je ispočetka bila razrovana od trilobita i posuta svježim lišćem i grančicama koje su pokidali. Uskoro su skrenuli s njihove staze pustošenja i šuma je opet bila kao prije, čak su i ptice pjevale.

Umorni, stigoše do rječice. Široke, plitke i bistre. Na pješčanoj obali zaskvičao je mali dinosaur i pobjegao u šumu. Pastrvke ili nešto nalik na njih nijemo su se mašući repovima održavale na istom mjestu u riječnoj struji. Izgledalo je kao da lebde u zraku nisko nad sjenovitim tlom.

Posjedali su na pijesak, poskidali čizme i umorna stopala uronili u vodu.

– Orlovo pero – reče mu Crow – Ne bi bilo loše da za večeramo malo svježe hrane.Što misliš?

Indijanac ga je neko vrijeme netremice gledao, a zatim rekao: – Primijetio sam ribe.

–     Jesu li to ribe iz našeg vremena?