Pakleni trilobiti, dvadeset i drugi dio

– I ja – reče Hans – Ili da sam barem sačuvao naočale.
–  Životinja je životinja. Samo traži hranu, čini ono zbog čega ju je Veliki stvoritelj stvorio- reče Orlovo pero.
– Koliko god mi u ovom trenutku mrzili trilobite, on je u pravu – reče Matsuko.

Nemo, naravno, ne reče ništa.

I opet su hodali.

Zemlja je ispočetka bila razrovana od trilobita i posuta svježim lišćem i grančicama koje su pokidali. Uskoro su skrenuli s njihove staze pustošenja i šuma je opet bila kao prije, čak su i ptice pjevale.

Umorni, stigoše do rječice. Široke, plitke i bistre. Na pješčanoj obali zaskvičao je mali dinosaur i pobjegao u šumu. Pastrvke ili nešto nalik na njih nijemo su se mašući repovima održavale na istom mjestu u riječnoj struji. Izgledalo je kao da lebde u zraku nisko nad sjenovitim tlom.

Posjedali su na pijesak, poskidali čizme i umorna stopala uronili u vodu.
– Orlovo pero – reče mu Crow – Ne bi bilo loše da za večeramo malo svježe hrane.Što misliš?

Indijanac ga je neko vrijeme netremice gledao, a zatim rekao: – Primijetio sam ribe.
– Jesu li to ribe iz našeg vremena?
 – Izgledaju kao da nisu, ali mislim da su jestive.
–  Možeš li ih uhvatiti? Mislim, bez lasera, da ostanu cijele.
– Treba mi kolac i nož da napravim koplje.
– Mi ćemo skupiti granje i napraviti vatru!
– Nemam nož – reče Indijanac – Odnijeli su ga trilobiti.
– Evo ti moj! – pruži mu svoj nož.
– A mi ćemo prošetati i naći suhog granja? – predloži Hans.
– Ti traži drva – reče mu Matsuko – Ja ću naći kamenja i napravio lijepo ognjište.
– A ti Nemo? – upita on nijemka.

Nemo izvadi svoj nož i pokaže na Indijanca.
– I ti ćeš u ribolov? Dobro,  onda. Hans, ja ću ti pomoći skupljati drva, ali prije moram nešto obaviti u grmlju. Nasamo.

Tako odoše svaki svojim putem. On slušajući zov prirode u grmlje. Meditirao jena neki način tijekom toga, onako okružen pjevom ptica. Ptice su svejednako pjevale i kad ponovo metnuo naprtnjaču na leđa, a onda se kroz pjev začuje bolan jauk! Ptice se nisu obazirale, sveudilj su pjevale ikad se začuo drugi krik! Uključi pušku i potrči. Još dok je prilazi sprudu, kroz granje je vidio Matsuka kako nepomično stoji. Izašavši na čistini vidje da  stoji nad nekim vojnikom i drži okrvavljeni nože u rukama.

Potrča vičući: – Matsuko! Što se događa?!

Matsuko se okrene i vidjevši ga, krajnje zaprepašteno ustukne. Gledao ga je razrogačenih očiju,otprilike  kao da je vidio zombija od jučer.
– Matsuko, što … – htjedne upitati on, ali Japanac napravi korak široko razmaknutih nogu i ruku. Želi li to on njega napasti nožem?
– Matsuko! – uspio je još jednom reći prije nego što je Japanac očajnički urlajući zaletio prema njemu! Skočio je u stranu i okrvavljeni ga je nož promašio. Ali, razjareni Matsuko se odmah pribrao, slobodnom mu rukom izbio pušku iz ruke  i ponovo sunuo oružjem prema njemu. Ponovo se izmaknuo, ali oštrica ga zareže po nadlaktici! Po treći put Japanac krene u napad! Bio je preblizu da bi izmicao u stranu i zato se jednostavno sklupčao. Japanac nožem i tijelom uleti u prazno, nogama zapne u njega i prevali se preko. Napravivši kolut i otkotrljavši se, hitro se digao i posegnuo je za pištoljem što ga je bio ostavio kod naprtnjače, ali prekasno: on nije morao ustajati da bi dosegnuo svoju pušku. Ne vjerujući sam sebi da to čini, ispali zraku u Matsuka u trenutku kad je podigao pištolj!

Prošlo je kroz njega kao kroz buću! Matsuko klekne,ispusto oružje i svali se na stranu. Užasnut svojim činom, on dotrča do njega. Bio je živ! I dalje ga je gledao  kao nekakvo čudo.
– Ja sam te ubio …- promrmlja i onda se život izgubi iz njegovih očiju.
– Matsuko! Matsuko! – prodrma ga očajno, ali nije mu mogao pomoći. Tada pogleda prema ubijenog nepoznatom vojniku koji je ležao potrbuške. Dođe do tijela i okrene ga na leđa. Od zaprepaštenja krikne i padne na stražnjicu: taj je čovjek okrvavljenih ustiju bio njegov dvojnik!   

Ustane i poviče: – Orlovo pero, Hans, Nemooo!

Potrči i prijeđe rijeku ugazivši do iznad koljena. Neko je vrijeme čučao u grmlju u napetoj tišini, onda s lijeva šušne i on smjesta uperi pušku. Ondje je stajao Orlovo pero ozbiljan kao i uvijek.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *