Dvoboj u Santa Feu, dvadeseti dio

Emm je ponovo izvio obrve, ali ništa nije rekao.

– Vi, naravno, znate tko je bio Kornelije? – upitao Silvera nakon nekoliko trenutaka.

            Silver je zastao u prinošenju cigarillosa ustima – Emm ga je ulovio u neznanju!

– Prvi Rimljanin koji se krstio! – upre prstom Emm.

– Joj, da!

            I onda je Emm počeo ponovo pripovijedati, a bogme i propovijedati o iznimnoj hrabrosti tog Rimljanina koji je prvi nežidov koji je prihvatio kršćansku vjeru i o tome kako upravo takvu hrabrost, takvu odlučnost i takvu srčanost njegova crkva propovijeda jer počeci su važni, u životu se uvijek iznova treba vraćati počecima i korijenima iz koji niče nova, mlada i snažna biljka i …  Vlak iznenada zakoči!

Tako naglo da je Crispy izbačena u Silverovo naručje, a njeni zavežljaji su popadali po podu; kovčeg je iskliznuo do pola s ležišta i zaprijetio da će joj pasti na glavu.

Džentlmeni su pomogli dami vratiti stvari na mjesto, a zatim su izbacili glave kroz prozor;  ostali su to već bili učinili u grozdovima ispred i iza njih. Sve što se vidjelo bila je blago svijena kompoziciju s lokomotivom obavijenom parom na čelu. Kad se bijeli oblak razišao, shvatili su da je strojovođa potegao kočnicu zato što je zaobilazeći blagu izbočinu naišao na golemi suhi bor preko pruge. Zaštitnim metalnim rilom lokomotiva je mogla u naletu odbaciti granje i tanja debla, ali ova je prepreka bila preteška sve i da se rilom pokuša polako zaći ispod nje, pa je ukloniti jakošću stroja.

Jedan od strojovođa siđe s lokomotive i prošeta se duž kompozicije govoreći ljudima na prozoru da će ovo on i njegov suradnik deblo morati sjeći sjekirama i uklanjati ručno jer se, eno, drži za panj, pa nema smisla da pokušavaju izgurati ga branikom.

Netko uzvikne da će mu svi pomoći da ide brže, na što Emm uzvikne: – Dakako da hoćemo! Svaki muškarac koji drži do sebe u ovakvim će okolnostima zasukati rukave i pomoći!

I zaista, gospoda su, a među njima i Silver, izašla iz vlaka u košuljama i prslucima spremna da pomognu. Netko reče da je prvom vagonu neki gospodin koji je ostao sjediti kraj prozora i čitati novine, na što drugi odgovori da taj ne zavređuje da ga se nazove gospodinom.

Svi su se osvrtali za tim kako se deblo našlo na pruzi.

– Vidite, ovo je sječeno sjekirom – pokazivao je drugi strojovođa držeći i sam sjekiru u ruci.

            Panj nedaleko pruge, na šumovitom obronku koji je završavao šumnom i pjenušavom rijekom, dosezao je do prsa, a  ostaci debla stršili preko glave.

– Ali, nije posječeno do kraja – reče Emm – Znam, bio sam drvosječa. Sjekli su samo toliko da bi ga mogli slomiti. Vjerojatno su ga povukli užetom i konjem.

– Znači, nekome se žurilo da nas uspori – zaključi Silver i istog trena dobije niz upita tko bi i zašto to učinio.

            Samo je slegnuo ramenima, ali u sebi se posumnjao na Clemmovu potjeru. Nisu stigli na vlak, pa jure  starim putem. Prečicom su mogli dovde stići prije vlaka, ali ova strmina je nezgodna za držanje kompozicije pod kontrolom, pa ih namjeravaju zaskočiti na ravnici, a da bi na konjima stigli do povoljnog mjesta za to moraju usporiti vlak koliko god je moguće. Upitao se ne strepi li možda bez razloga, kao kad se u bijegu osjećao pogođenim svakim smijehom kojega je čuo iza sebe. Ipak, poželio je da opasač s revolverom nije ostavio u kupeu da mu ne smeta dok radi.

Strojovođe su sjekirama dovršili obaranje stabla, koje je tek nakon toga pošteno leglo na prugu. Potom su odsjekli vrh i okljaštrili granje ispod toga, da bi nakon toga svi snažno uprli u taj dio i tako načinili polugu. Stražnji, deblji i teži kraj, služio je kao uporište poluge; nepostojano, ali ipak je poslužio svrsi. Deblo je u potpunosti odgurano na desnu stranu pruge gdje se samo još malo otkotrljalo od nje. Put  je bio slobodan.

Vraćajući se u svoj vagon, Silver baci pogleda na onaj u kojemu je navodno sjedio onaj kojega pomaganje nije zanimalo. Doista, uz prozor je sjedio neki čovjek zadubljen u novine. Tako ih je bio raširio da mu se nije moglo vidjeti lice.

Vlak je nastavio vijugati kroz šumu. Potom se našao u polju bez šume i pohitao ravno prema nakupini zgrada u daljini. Bio je to Silverton, tako je pisalo na postaji koja ih je dočekala na rubu gradića.

3 thoughts on “Dvoboj u Santa Feu, dvadeseti dio

  1. Hello! This is my first visit to your blog! We are a group of volunteers and starting a new initiative in a community in the same niche. Your blog provided us useful information to work on. You have done a outstanding job! Doralynne Dani Wyndham

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *