Pakleni trilobiti, devetnaesti dio

– Osjećam se bolje – reče im on ispaćena lica – Nećete se morati više mučiti, dalje ću hodati kao i vi.

Potom, pomalo stidljivo gledajući u tlo, doda: –  I hvala vam što me niste ostavili!

Govorio je to na pjeskovitoj uzvisini, neposredno iznad mora. I tek što je to izgovorio, iza njega se diglo!  Gromada vode i pijeska iz koje su kao iz jajeta izašla  golema usta s tri reda zuba veličine njihovih vojničkih noževa! Ralje slične krokodilskima zahvatile su ga poprijeko i odnijele prije nego je ispustio ikakav krik!

On za čas poskočiše na noge s puškama u rukama, ali sve što su mogli vidjeti  bio je veliki vrtlog vode i pijeska . Na trenutak se ukazao dugačak rep što je završavao perajom nalik na kitovu.

– Čudovište živi zakopano u pijesku! – uzvikne on.

– Toliko truda da ga sačuvamo … – reče Matsuko tužno – Možda je ova nepravda moj trenutak prosvjetljenja, možda… Suviše sam mokar i umoran da bih to shvatio!

Ostali se složiše šutnjom.

Pošli su dalje.

Kao se sunce spuštalo, tako su sve dublje ulazili u šumu, ali ova ovdje je bila prozračna, svjetlo se s lakoćom probijalo kroz krošnje. Sjećao se televizijske emisije o svijetlim šumama u Australiji i pitao se je li možda drveće odande donijeto. I ako jest, iz kojeg vremena? Šutke su vukli noge kad Hans odjednom poskoči i zatetura. Zastao je vrteći skočnim zglobom desne noge.

– Mogao sam uganutu nogu! Upala mi je u nekakav žlijeb!

– Žlijeb? – začudi se on i pođe pogledati to mjesto. Zaista, ispod lišća se nalazi žlijeb što protezao ispred i iza njih. Ispipali su tlo i pronašli još jedan usporedo s njim, odmaknut oko dva metra.

– Čini mi se da je ovo djelo ljudskih ruku – rekao je Brad.

Produžili su naprijed i uskoro spazili stijenu koja im se učinila isuviše ravnom.

Bilo je to zato je to i nije bila stijena već zid obrastao lišajevima i mahovinom. Stotinjak metara naprijed dočekao ih je niz sličnih zidova od nečega, kao što je Brad uobičavao govoriti, što izgleda kao beton, ali nije to. Uskoro su shvatili da stabla i biljke rastu usred ulica nekadašnjeg grada. Našavši se na četvrtastoj površini zaključe da je to vjerojatno nekakav trg. 

–     Evo stepenica! – pokaže Matsuko rukom.

Vodile su u nekakvu pećinu kojoj je ulaz bio zaklonjen odavno naraslim i ojačalim grmom.

Upali su svjetiljke i oprezno sišli stepenicama. Shvate da osvjetljavaju vlažnu četvrtastu prostoriju, ali to da se nasred nje nalazi kameni stol na kojemu leži čovjek! Očito odavno mrtav jer su mu usnice i očni kapci izgledali kao rastaljena plastika. Tako iskešen i izbuljen izgledao je zauvijek ogorčen. Ali, ostatak tijela bio je u savršeno dobrom stanju. Čak i odjeća što je nalikovala na rimsku togu sa šarama japanskog kimona.

– Čini mi se da su naši prijatelji koji su ovdje živjeli davno prije nas voljeli mumificirati pokojnike – reče Crow.

– I činili su to jako dobro. Čudno da ga životinje nisu razvukle, ako već nisu crvi rastočili u ovoj vlazi –  primijeti Hans.

– Valjda im je miris mesa odvratan.

– Recite vi što hoćete, ali ja ne bih udisao ovaj zrak duže vrijeme – reče Brad.

– U pravu si . Tko zna što sve lebdi u zraku oko ovog prastarog leša – složi se on.

S obzirom na to da je počela večer, odlučiše noć provesti na trgu jer su se sa zidom iza leđa osjećali sigurnije nego u otvorenoj šumi. Vatru nisu ložili. On je prvi stražario,  a zatim je probudio Ulana. Mongol je rutinski ustao i uzeo oružje.

– Ima par noćnih životinja okolo koje su prilično bučne, ali inače je mirno – rekao mu je odlazeći u vreću za spavanje.

Utone u san, a onda ga trgne jezivi krik! Bljesak i prasak lasera, a potom opet  krik, ovaj put zamirući. Bunovan kao i drugi, dok mu je srce luđački lupalo, grabio je oružje istovremeno pokušavajući otkriti što se to zbiva.

Upalivši svjetiljke ugledaju Ulana gdje se do kraja razjapljenih ustiju i izbuljenih očiju trza na tlu, a iznad njega je s posve ispruženim rukama stajao nitko drugi do onaj leš iz podzemne prostorije! Usred prsa imao je veliku rupu koju mu je laserom napravio Mongol, ali to kao da ga se nije ticalo. Ne mijenjajući svoj ogorčeni izraz lica mrtvac se okrene prema njima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *