Pakleni trilobiti, sedamnaesti dio

Uskoro je i ona iščeznula i preostali su samo  najotporniji grmeljci neke biljke sa sitnim i gustim kožnatim lišćem. Napokon su mogli samo potvrditi ono što je Orlovo pero izgovorio gledajući svijetložuti pijesak koji se prostirao sve do obzora: – Pustinja!

Brad se okrene prema njemu koji je u tom času na ramenima imao  prednji dio nosila, noseći tako s Nemom Paola kojemu nije bivalo ništa bolje i reče: – Zapovjedniče, naprijed ili natrag?

– Ja bih naprijed. Što kažete?

– Ne znamo koliko je dugačka – reče Hans.

– Vrijedi probati. Meni se natrag ne ide – reče Ulan.

Na licima ostalih očitovalo se da dijele to mišljenje s njim.

– Do večeri? – predložio je – Ako joj do tada ne bude kraja, vratit ćemo se. Toliko zaliha vode imamo. Jasno, štedjet ćemo je.

– Poslije možemo slijediti trag životinja i on će nas odvesti do vode – reče Orlovo pero.

Umjesto odgovora, svi pomakoše svoje noge naprijed u pijesak što je izmicao pod stopalima. Išli su neko vrijeme okruženi samo plamtećim, lelujavim zrakom. Postajalo je sve toplije, znoj je potekao čelom. Došao je red na Brada i Hansa da ponesu Paola. Hodali su na začelju povorke. Prvi je išao Nemo koji se nekako najmanje znojio, drugi je bio on, pa Matsuko, Ulan i Orlovo pero. Nemo odjednom stane mučki, ali zato žestoko i gotovo divljački upirati prstom u daljinu s njihove desne strane.

– Što? Nešto dolazi! – vikne Indijanac.

Zaista, na lelujavom obzoru naziralo se kretanje nekakvih krupnih životinja. Bilo ih je mnogo, čitavo krdo.

– I s ove strane! – vikne Ulan pokazajući na drugu stranu.

– To je možda tek fatamorgana – reče im on – Ovo su pravu uvjeti za nju.
Da nam je sad Evgenijev dalekozor, mogli bismo vidjeti što je to – reče Amerikanac.

      Idućeg su trena dobili odgovor: između njih je zaparala zraka! Zatim još par njih s druge strane!
– Napadnuti smo! – uzvikne Japanac i smjesta klekne podižući pušku. Isto su učinili i svi drugi postavivši nosila s Brazilcem u sredinu nepravilnog kruga. Stadoše pucati prema mrljama na obzoru. Doskora su klečali u pravom metežu zraka trudeći se odaslati što više svojih kao odgovor. Trajalo je najmanje deset minuta prije nego su životinje nestale. Nitko od njih nije bio pogođen.

Predah je trajao tek toliko da na puškama mogu zamijeniti iscrpljene generatore, a onda je Crow morao viknuti: – Ponovo dolaze! S prednje strane!
– A i stražnje – mirno je dodao Amerikanac.

Zrakometina na pijesku pod nesnosnim suncem se ponovila. Zatim je uslijedio predah, pa opet napad s desna i slijeva, odmor, napad sprijeda i straga …..

– Užarila mi se cijev- požali se Hans u predahu koji je nastupio.
– Isto! – reče Orlovo pero.

– Zapovjedniče, nećemo moći u nedogled ovako. Iscrpsti ćemo i generatore – reče Amerikanac.

– Sreća da nitko nije pogođen! – primijeti Matsuko.

– Da, pravo čudo! – reče Ulan.

Nemo tada pogled padne na pijesak: onaj pod njihovim nogama je bio sav raskopan od njihovih koraka, ali ….

– Dolazeee! – vikne Amerikanac.

-Stani, ne pucajte!- zapovijedi on.

Svi  zatraže objašnjenje upitnim pogledima.

– Nitko nije pogođen, je li ? A pogledajte oko sebe! Je li pogođen pijesak? Koliko je zraka prošlo između nas, a je li ijedna ostavila trag u pijesku? Nije! Zašto? Zato što nisu stvarne! Uostalom, valjda smo mi pogodili jednoga od deset i sada bi na obzoru trebala biti čitava hrpa lešina, ali ni nje nema. Jer to što dolazi nije stvarno!

– Ali, tko nije stvaran? – upita Ulan.

– Pustimo ih da dođu bliže, pa ćemo vidjeti!

Ovoga puta nisu pucali, ma koliko su možda u nekom trenutku i poželjeli. Napeto su čekali da se prijetnja približi. Ono što je izgledalo kao stampedo bilo je zapravo svojevrstan konjički napad. Ulogu konja imale su životinje barem dvaput veće od njih, pokrivene gustom i dugačkom sivom dlakom. Nalikovale  su na svisca s papiginim kljunom i kratkim pasjim nogama. Na njima su u sedlu jahali vojnici u sjajnom oklopnom prsluku i s kacigom koja je na vrhu imala šiljak. Naoružani su bili laserskom puškom nimalo nalik na njihovu iz koje su pucali bijesnog izraza lica. Ali, ni jedna zraka nije pogađala!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *