Zaboravite da će se loši ljudi pokajati za svoja zlodjela

Mihail Kalašnjikov, izumitelj glasovite automatske puške, pred smrt se ispovjedio, nakon čega se, kažu, puno bolje osjećao. Na možemo znati što ga je sve mučilo, ali s velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da ga je tištilo to što je njegovo prezime bilo naziv za sredstvo koje je milijunima ljudi diljem svijeta donijelo smrt i patnju. Istina, njegova je namjera bila stvoriti oružje za obranu domovine, a što se kasnije događalo, nije njegova odgovornost, ali ipak, trebala mu je potvrda koja će mu donijeti mir u duši. Što nam to kazuje? Pa, to da nije bio loš čovjek jer da jest, ne bi se ispovjedio, što znači pokajao za učinjene greške u životu zvane grijesi.

Zaboravite na to da će se loš čovjek ikada pokajati za svoja zla djela! Crkvena, formalna ispovijed, to da, ali istinski u srcu, ne. Dapače, možda će zlikovac će zla djela činili upravo zato što vjeruje da će mu ispovijed izbrisati  grijehe.

Kristofor Kolumbo, otkrivač Amerike, bio je užasan čovjek. Prvo što mu je palo na pamet bilo je da Indijance, kako ih je nazvao, dovozi u Europu kao robove jer, oni su, eto, divlji ljudi.  Španjolska kraljica, po svemu sudeći dobra žena, nije mu to dopustila. Njeno mišljenje nije ga spriječilo da se vrati u, kako je oni mislio, Zapadnu Indiju i tamo nemilosrdno porobi sirote ljude za izgradnju infrastrukture novoosvojene zemlje. Došli su u Novi svijet i svećenici i redovnici koji su Indijance pokrštavali, a budući da se kršćane nije smjelo uzimati za robove, Kolumbo ih je spriječio u tome. Sve u skladu sa zakonom, reklo bi se. Ne možemo znati, ali vjerojatno ga savjest nije grizla i njegova predsmrtna ispovijed nije bila nešto osobito.

Voljeli bismo da zlikovac pred smrt, osobito pred izvršenje smrtne kazne na koju je osuđen, plače i moli  za oprost jer tada bismo likovali, pravednički se naslađivali njegovim strahom i očajem i zaključili da pravda na kraju pobjeđuje. Ništa od toga. Ni jedan nacist osuđen na smrt u Nirnberškom procesu nije  pokazao emocije, osim što su neki vikali „Živjela Njemačka!“, a to je valjda trebalo značiti da je sve što su učinili bilo u korist domovine kao višeg cilja.

Sadam Husein se, istina, skrivao po rupama i prilično je loše izgledao kada su ga uhvatili, ali pred omču je stao miran i ponosan. Netko mu je nešto iz publike dobacio, ton riječi odaje da je bilo sarkastično, nešto kao: „A kako ti se ovo sviđa?“, što ga je trebalo podsjetiti na sve one koje dao mučiti i ubiti, ali on mu je uzvratio čvrstim i odrješitim glasom bez trunke kajanja i bez trunke straha. Da mu čovjek čestita za hrabrost. 

Ako se čovjek za kojim su ostale krvave stope pred smrt ipak pokaje i skruši, to znači da nije bio loš čovjek. Kako je onda počinio zločine? Pa, vjerojatno smatrajući da su takva djela, takve osobne žrtve potrebne da bi se u konačnici postiglo neko dobro. Nije teško zalutati u životu. Što uopće znači zalutati, kada svi na neki način lutamo? Poznata je ona uzrečica da je put u pakao popločen dobrim namjerama. 

Kažu da je Josip Broz Tito prije nego je pao u komu zatražio svećenika.      

1 thought on “Zaboravite da će se loši ljudi pokajati za svoja zlodjela

  1. If you want to use the photo it would also be good to check with the artist beforehand in case it is subject to copyright. Best wishes. Aaren Reggis Sela

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *