Pakleni trilobiti, šesnaesti dio

Idućeg časa snažan mehanički udarac izbi mu laser iz ruke, a potom dobije i isto takav u želudac – Ulanova napadačica preusmjerila se na njega! Ali Ulan je, sveudilj ležeći na tlu, dohvatio pušku i plava zraka izleti kroz njen želudac. Srećom, u tom se trenutku od njenih udaraca počeo rušiti, pa je njega mimoišla. Idućih se nekoliko sekundi bolno previjao po tlu nesposoban za borbu, ali za to su vrijeme Brad i Matsuko postrijeljali ostale napadačice.

Posljednju su uništili Verusovu “bolničarku”. Nije bježala, samo se digla od Verusa koji razjapljenih usta i izbuljenih očiju više nije davao znakove života i mirno čekala da je pogode.  Gledali su se na trenutak:  Matsuko, Hans i Brad s jedne strane i to nešto u ženskom obličju s druge da bi onda sva trojica zapucala i raznijela ga u komade što su odletjeli zrakom rotirajući se u svim smjerovima

– Androidi! – vikne Amerikanac – Znam što vrlo dobro je umjetna koža, prepoznao sam je po odsjaju na suncu! Da sam pogledao kroz infracrveno vidio bih da nije ljudsko biće, zato je krenula u napad.

– Vrlo podlo! – komentirao je Hans – Posljednje što bi muškarac pomislio je da će ga napasti prekrasna žena. Ovo je klopka u koju bi upao i najiskusniji diverzant. 

– Verus je mrtav! – reče Orlovo pero brišući krv s usnice u koju je dobio udarac.               

No, sve se glave okrenu prema Paolu koji je jauknuo držeći se za želudac. Čučnuo je pokušavajući ublažiti iznenadnu bol. I izbljuvao komade hrane koje prije pojeo.

-To ti je njihova hrana! – vikne mu on – Matskuko, daj mu protuotrov!

-Sva čast, Crow! – lupi ga Ulan po ramenu – Ti si nas spasio! Zaslužuješ da nas vodiš!  

-Ovo samo dokazuje da još nismo prošli Granicu! – reče mu on – Mi smo u njoj! Prošli smo dvije robotske zamke i vjerojatno nas čeka još koja!

– To je točno! Moramo što prije otići odavde. Naprijed, naprijed i naprijed! Ništa neće zaustaviti Paklene trilobite! – vikne Mongol.

-Tako  je! – povikaše svi u glas. Ta im je sloga dala osjećaj moći.

– Moramo pokopati Verusa – reče on odmah potom.

-Ionako će ga zvijeri otkopati!- prigovori Ulan.

-Dužni smo to. Bio je kršćanin, jedan od prvih!

Mongol htjedne opet nešto prigovoriti, ali prešuti – poštivao je vođu.

Dok su kopali grob, Brazilac je povraćao. Bio je blijed i sav se tresao. Njihovi su protuotrovi djelovali, ali samo djelomično. Matsuko je znalački povezao dva prekrižena komada drveta i kada je bilo gotovo, svi osim Paola okupiše se oko groba, humka svježe iskopane zemlje i beživotnog Verusa čija je desna strana tijela bila u krvavim zavojima.

Brad je pogledao u njega, a i svi ostali.

– Dragi prijatelju Veruse! – započne on nevješto – Vjerovao si u život vječni, neka se Gospodin smiluje tvojoj duši! Brad, hoćeš li izreći molitvu? Ne znam je na engleskom.

-Pa, ne znam je ni ja točno, mislim da počinje s “Oče naš …”

 Tada Hans odjednom počne moliti na njemačkom. Kad je došao do kraja, njih troje koji su znali da to treba reći, rekoše: – Amen!
– Izgubili smo Verusa, ali smo dobili Paola – reče Hans udarivši lopaticom posljednji put po humku.

–  Da sad njega ostavio kao što on htio Verusa! – zajedljivo će Amerikanac, na što Matsuko prijekorno zagunđa kao znak da mu tako nešto ne treba pasti na pamet.       

Nastavili su hodati kroz šumu koja je postajala sve prorjeđenija i prozračnija. Umjesto provlačenja kroz granje, uskoro su se samo provlačili kroz travu u sve većim razmacima između grmlja i kržljavih stabala. Iz trave su se podizala jata ptica – “pravih” ptica, što bi on rekao, ne onih prethistorijskih s kandžama na vrhu krila, a krošnje drveća pasla su krda dugovratih, oblih i tromih dinosaura. Kožom ispruganom zelenim i narančastim prugama uklapali su se u okoliš tako da ih je katkad bilo teško uočiti bez obzira na to što su bili visoki oko četiri metra. Vjerojatno nisu bili opasni, ali zaobišli su takvo jedno krdo u širokom luku.

Zastali su za ručak,  a zatim nastavili. Prethodno su Brazilcu dali novu dozu lijekova i vitaminsku injekciju, ali on nije pokazivao znakove poboljšanja. Kako su napredovali , tako se i vegetacija mijenjala: drveće je iščezlo, makija je sve češće smjenjivala grmlje, a i trava je bivala sve rjeđa i niža – zamjenjivao ju je pijesak.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *