Dvoboj u Santa Feu, šesnaesti dio

U tih deset dana jahao je više i pucao više nego četiri godine u akademiji! Srodio se s oružjem i Budyem. Zato mu je sada bilo krivo što ga je morao ostaviti u koralu i bježati s Crispy u dvopregu. Clemens će ga vjerojatno prisvojiti i tako povratiti dio vrijednosti koju je izgubio.  

Wichita mu se svidjela. Kroz grad je protjecala rijeka Arkansas. Odsjeo je u pristojnom hotelu s ove strane rijeke, ali ono što ga zanimalo nalazilo se u manje pristojnom dijelu s druge strane mosta u dijelu zvanom Delano. Odmah druge noći zaigrao je poker u salunu hotela Palace i to za najjačim stolom. Igru je  vodio profesionalac, gospodin sijede kose i brade, koji ga je podsjećao na generala koji mu je na akademiji predavao topništvo. Triput su ostali sami u igri. Prva dva puta hrpu je privukao Fred, kako se „general“ zvao i on je ostao nakon toga bio u gubitku od tri stotine dolara! Nehotice je zavukao prste između vrata i košulje da olabavi njen pritisak.

Kartali su još jednom. U ruke mu je dospjela skala trefova koja je završavala kraljicom. Povećavao je ulog, činilo se da blefira i činilo se da je Fred poprilično siguran u to i da u ruci drži nešto jako, pa će ga pratiti koliko treba. Ipak, Fred je zvao: imao je skalu srca koja je završavala dečkom! Opet je hrpa pripala njemu!

Sada bio u manjku nekih petnaestak dolara i odlučio se povući. Svi su ga gledali sa zanimanjem, tim više jer ga nitko nije posebno osmotrio kada je sjedao za stol.

Prije izlaska iz lokala popio je pivo na šanku jer su mu se usta osušila. Dok je pio, prišao mu je čovjek koji je svoje dugodlake brkove puštao sve do čvora kravate. Gledao ga je čvrsto u oči i upitao: – Još jedno pivo?

– Jedno za potrebu, drugo za užitak – promudruje on i doda:-  Da, hvala!

Čovjek mu se predstavio kao vlasnik salona za zabavu „Sport“, u kojemu se „osim uz zanimljive igre možete zabaviti u zanimljivom djevojačkom društvu“.  Problem je bio taj što se nije nalazio u glavnoj ulici nego pored nje, pa biznis nije blistao.

– A iz iskustva znam da treba samo izazvati zanimanje, pa će se to što sam malo po strani premetnuti u prednost – rekao je.

Ponudio mu je da kocka kod njega za dvadeset opet posto od zarade kuće.

– I od djevojaka? – upita Silver.

– Na neki način da jer madam Bovarie mi daje deset posto.

            Madam Bovarie, debela žena debelih ruku i lica ili „debela po svuda“, kako je netko u saloonu primijetio, imala je nos za biznis, pa je u konačnici on njoj davao deset posto od zarade. Naime, toliko joj je plaćao da Eula danonoćno pravi društvo samo njemu. Eula je bila devetnaestogodišnja mršavica crvenkaste kose i pjegava lica, ali i neobično lijepa glasa, pa je u saloonu pjevala uz klavirsku pratnju vječito nasmijanog tamnoputog Barneya. Naravno, radila je i sve ostale djevojačke poslove. Kada su mu se djevojke počele nabacivati kao nekome tko je novi i nešto znači u lokalu, on je naviše naklonosti pokazao prema njoj  jer je izgledala najnevinije. Madam je odmah  nanjušila priliku. 

Prihvatio je računajući da to ionako ne može dugo potrajati. Ali, nije računao na to kako je vrijeme varljivo: zakockao se duboko u jesen, a jednog je hladnog popodneva zamirisao snijeg i do večeri su sevć rojile pahulje. Ujutro je poželio samo gledati kroz prozor u novi, bijeli grad dok nezasitna peć bukti. Slabije se i kockalo, dolazili su samo oni koje je snijeg zatočio kao i njega i dok je snijeg okopnio, a to se dogodilo polovicom  ožujka, već su zamalo postali obitelj.

I s Eulom se povezao više nego što mislio da hoće. Preselila se kod njega s druge strane rijeke, pa u Delano nekih dana nije ni svraćala. U Wichitu se doklatila iz Newtona u Pensilvaniji. Dakako, pobjegla je od kuće u šesnaestoj. Nije ju pitao zašto, ni kako je došla do Wichite, a ni ona nije o tome govorila, više je voljela maštati o budućnosti. Malo – po malo i on se navukao na tu njenu naviku i počeo zamišljati svoju budućnost s njom. Nekako samo po sebi jasnim činilo se da i ona odlazi s njim kada se sredinom ožujka počeo pripremati za odlazak iz grada. Kupio je još jednog konja i kola da im bude lakše putovati, ali kad je s dvopregom stigao pred „Sport“ izašla je madam Bovarie i rekla: – Eula je bolesna, mora ostati u krevetu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *