Dvoboj u Santa Feu, petnaesti dio

Ali, on je držao i dalje: – Zašto ne još jednu?

            U to zažamore svi oko njih: treba džentlmenu pružiti još jednu priliku! Obazrevši se na trenutak oko sebe shvati da to svi drže kicošu stranu smatraju da on, običan čuvar diližanse, ne smije pobijediti ovako dobro odjevenog  gospodina! Najradije bi ih bio upitao da zar ne shvaćaju koliko su glupi, ali uz sve te prijekorne poglede oko sebe nije se usudio to ni pomisliti do kraja.

            Postojao je dobar razlog zašto je odbijao još jednu partiju – znao je da bi kicoš na ovaj ili onaj način varao i novac vratio na svoju stranu.  A reći mu u lice da je varao, to ne bi dobro završilo. Istina, nitko u salunu nije nosio oružje, svi su ga trebali predati na šanku kada su ulazili, ali rulja je uvijek na strani barabe.  Zato je, sve onako u očekivanju da mu ruka bude puštena, rekao: – Dao sam vam nekoliko prilika za revanaš. Pošteno sam zaradio svoj novac, umoran sam i želim se povući.

– Pošteno?! – kicoš se ustao naglo kao da je čuo neku neopisivu uvredu.

            Da, pri tom mu je pustio ruku, ali je pograbilo nekoliko karata što je ležalo pobacano na hrpu: – Pogledajte! Pogledajte kako je gospodin pošten!

            Gurnuo je pod nos dvije označene karte nekolicioni naivaca oko sebe. Na gornjem bridu karata moglo se, kada bi se čovjek unio u njih, vidjeti nekoliko sitnih utora načinjenih noktom. Silver ih nije načinio, možda ni kicoš, moguće je da su ostale od nekih koji su igrali prije njih, ali bili su tu. Digao se prijekorni žamor; nije mu bilo svejedno.          

            Ali, šutjeti značilo bi priznati optužbu, trebalo je uzvratiti: – Lažeš! Sam si označio karte da bi vratio novac!

– Vidi, vidi – ustoboči se Hugh dok se on utapao u novom negodovanju – Momak je duhovit, to se mora priznati.

– Kako god, to je moj novac po svim zakonima!

            I ponovo posegne za hrpom novčanica i kovanica na stolu, ali sledi se u pola pokreta: pod grlom mu se našao nož!  Nije vidio kakav je to nož, samo je opazio da mu nešto tanko i sjano,  nakon što je kicoš strelovito posegnuo negdje za pojas, ide pod bradu.  

– Ostavio taj novac, prokleti lažljivče, vrat ću ti prerezati!

            I ostavio ga je.

I otišao pokunjeno u sobu.

Ni na večeru se nije spustio. Izračunao je da je izgubio četrdeset i osam dolara – jedno putovanje kočijom i pol.

            Posljedica tog neugodnog događaja bila je ipak ugodna: spoznao je da mu kartanje dobro ide i da na tome može puno više zaraditi, nego žuljanjem vlastite pozadine na kočiji. Zato je dao otkaz. Možda još važnije od želje za zaradom bila je neka potmula želja za osvetom, ne nužno kicošu samom, nego nekome poput njega. Žarko je želio vidjeti strah u očima nekog nitkova u kojega je uperio cijev revolvera. Osjećao je da bi noć nakon toga slatko spavao.        

            Mučilo ga je još nešto: konji. Zavolio je konje, trebao je postati konjanički časnik. Bježeći, nije stigao pogladiti svoju kobilu Fani i to mu je bilo neobično žao. U ovoj zemlji još nije sjeo u sedlo, a uvjeren je da jaše bolje od mnogih, kao što bolje od mnogih igra poker, a zasigurno i gađa revolverom.         

        Zato je kupio konja, dvogodišnjeg vranog misourskog trotera po imenu Budy. Kupio je sedlo i sve što ide uz njega, i pušku vinčesterku u toki koja ide uz sedlo, hlače za jahanje i čizme. Jednog  jutra dok se još danilo izjahao je iz Springfileda u namjeri da, ni više – ni manje, stigne u Wichitu u Kaznasu.

Trebalo mu je deset dana i devet noći. Ujahao je u grad po mjesečini samo da ne provodi još jednu noć u preriji dok mu u daljini svijetli cilj obasjan plinskim svjetiljkama. Putem je vježbao gađati iz puške i revolvera. Pucao je u kamenje, ptice, zečeve, a i jednog  kojota. Vrana i kojot nisu se dali jesti, ali zec mu je dobro došao kao zamjena za konzerve. Uz to je bio ponosan na sebe što ga je pogodio iz revolvera. Vidjevši ga kako trči šaren zamalo kao trava, hitro izvadio oružje, naciljao dok je konj još kasao i odapeo. Pogođen, zeko se zakotrlja i ostane ležati kao krpa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *