Dvoboj u Santa Feu, osmi dio

Ne samo da je posegnuo, nego je i povukao – uzeo mu je sat potrgavši prsluk na mjestu na kojemu je bio zakvačen!

Gledajući zaprepašteno što u nastalu štetu, što za svojim satom, on uzvikne: – Vidi što si učinio, kurvin sine, vrati mi sat!

Ono „kurvin sine“ naprosto mu je izletjelo; svi su to govorili kao „dobra dan“, ali ružni je to htio prihvatiti kao nešto novo i svježe: – Što!? Što si to rekao!

Odsjekle su mu se noge…

– Što si to rekao? – ružni ga gurne u prsa i on ustukne; gurne ga po novo prije nego je uspio nešto reći.

            Povukavši se koraka-dva, on pokaže na sat koji se klatio u ruci ružnoga i reče: – Vrati mi moj sat!

– Da ti vratim sat, a? Da ti vratim sat?! – ružni gradio bjesnilo kao da je čuo još goru uvredu.

            I strpavši sat u džep zakorači prema njemu pokazujući da ima još krivih zuba osim onog jednog.  A on, udari kroše!

            Kuka u bradu, onako kako su ga učili na satovima šakanja na akademiji. Ružni se sruši kao gromom pogođen!

            Tada naskoče on dvojica. On koji je prvi stigao do njega, momak mesnata lica i širokih podlaktica zamahne naširoko prema njegovoj glavi . On se sagne i ruka preleti preko njegove glave. I kako se sagnuo, tako je šakom udario u njegove prepone. Nesportski, ali učinkovito.

            Napadač se od udarca nagnuo naprijed i to mu pruži priliku da ga lijevim krošeom udari u glavu. Pa i da mu desnim aperkatom još jednom uzdrma glavu prije nego se srušio.

            Ali, treći je već bio na njemu, čvrsto ga je pograbio za odjeću na ramenima u namjeri da ga namjesti za udarac. On se istrgne lijevo – desno, pa udari lijevo-desno u njegova rebra. I potom udari nešto između aperkata i krošea od čega se čovjek zanese, leđima udari u šank i sruši na pod. 

– Ovo ti je posljednje, kurvin sine!

            Rekao je to ružni koji se u međuvremenu ustao. I kako je to rekao, tako je izvadio revolver!

            Napinjao je kokot usmjerujući cijev prema njemu, a on je gledao u otvor cijevi Colta Navy. Skamenio se, samo ga je mali pokret prstom dijelio od smrti.

– Stani, kurvin sine, ubit ću te!

            Taj je uzvik pripadao brkatom gospodinu sa šerifskom zvijezdom na lijevoj strani prsa i istim onakvim Coltom u ispruženoj desnici. Nedaleko njega stajao je onaj konobar – požurio je obavijestiti ga vidjevši što se sprema.

            Kad su se svi vratili svojim stolovima i kada je klavir ponovo zasviruckao, ružni je njemu vratio sat, a šerifu je predao opasač s oružjem.  Ostala dvojica također. Nakon toga ih je odveo na „hlađenje“.  Njemu je na odlasku dobacio: – Pazite s kim se družite!

A konobar mu je, nakon što je na brzinu dovršio ono pivo koje je u međuvremenu ostalo bez pjene, rekao: – Dobro udarate gospodine, čestitam!

– Hvala!

            Izvukao je pouku iz ovoga: nikuda više bez oružja! Tako se sljedećeg jutra na doručku pojavio opasana svojim vojničkim revolverom. Osjećao se pomalo glupo što ga je opasao na civilnu odjeću,  još ga je uvijek mučila ona vojnička stega koja je to zabranjivala.

Izašao je u grad kupiti cigarete. Primijetio je promjenu u načinu na koji ga ljudi gledaju. Nitko mu ništa nije rekao, sve dok mu se, dok je pušio naslonjen na stup trijema, naizgled zamišljen, ali zapravo ne misleći ni na što posebno, nije obratio čovjek u prolazu: – Zar je takva sila gospodine?

– Zašto pitate?

– Opasali ste se vojničkim pojasom – reče mu taj stariji, trbušasti čovo, koji nije nosio oružje o boku.

– Ne, nije nikakva sila, ali vidim da svi nose neke revolvere, pa rekoh što ne bih i ja kada ga već imam.

– Ovako s preklopom toke i kopčom koja ga drži?

– Tako sam navikao.

– Budete li ga izvlačili, debelo ćete kasniti.

            Da, taj je razumio zašto se opasao. Zato ga je promatrao onako čvrsto, ali istovremeno i smiješeći se očima.

            On povuče dim, pa ispuštajući ga, reče: – Vi kao da imate neki prijedlog.

– Opasač s otvorenom  tokom po mjeri vašeg revolvera i utorima za metke po povoljnoj cijeni.

– Što je to povoljna cijena?

– Trideset dolara.

            Čovjek je bio kožar. Imao je radnju koja je mirisala, a na što bi drugo, goveđu kožu. Na zidu su visjeli izrađeni opasači, uzde, stremeni, na stolu nedovršeno sedlo i uz njega pribor za izradu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *