Pakleni trilobiti, šesti dio

Viđao je slične animirane tetovaže, ali nikad nije pitao kako ih izvode.  Brad je primijetio u što i gleda, pa je rekao: – Ovo u dvadeset drugom stoljeću zovemo “animatu”. Stvar je u nanotehnologiji, sićušnim pigmentima koji ti se unose pod kožu zajedno s čipom koji regulira njihovu vidljivost, pa ti se čini da gledaš film. Ima radnji u gradu koje to izvode.Početkom dvadeset prvog nanotehnologija se tek spominjala.

– Razvila se jako. Uostalom ja sam nanotehnološki inženjer. Ne bi vjerovao što sve možemo izvesti.

-Kao na primjer?

–    Na primjer u tvoj krvotok ubaciti male čistače koji će tvoje krvne žile očistiti od naslaga kolesterola. Ali, ne pitaj me o tome! Stalno me o tome nešto pitaju! Imam u vodu jednog starog Egipćanina, zapravo vrlo mladog – pravi je klinac i on je uvjeren da sam božanstvo. Zamisli, pitao me što mi treba žrtvovati da bi me odobrovoljio!

-Nešto bih te ipak pitao – reče Crow oprezno.

-Kao na primjer?

-Danas je subota. Kojeg mjeseca i koje godine?        

Brad na to smo pogleda u stranu, nakon par časka pljune i ponovo okrenuvši glavu k njemu reče: – Ne znam ništa bolje nego ti! Kad sam došao, padala je jaka kiša. I tako iz dana u dan. To je valjda bilo kišno razdoblje. Poslije je  bilo tako sunčano i toplo da su biljke počele venuti, pa je to valjda bilo sušno razdoblje. Ovo sada je neko prijelazno razdoblje, ali ne znam koja je godina i koji mjesec. Samo znam da poslije ponedjeljka dolazi utorak , pa srijeda i tako do nedjelje, pa opet ispočetka.

Razgovor je prekinuo dolazak autobusa. Vozilo koje ga je u prvi mah podsjećalo na hidriglioser lebdjelo je oko pet metara nad tlom i kretalo se sporo, ali je ipak iza sebe stvaralo zračne vrtloge koji su se igrali vegetacijom. Stalo je pred njima i polako se spustilo na metalne noge.

-I ovo je iz tvog stoljeća?

–    Ne, ovo se kreće na atigravitacijski pogon, a to nije iz mog vremena. Možda iz kojeg stoljeća poslije, ali ja je bih rekao da je njihovo?

-Čije?

-Njihovo, razumiješ? Onih koji su nas doveli.

–    Ti znaš nešto o njima ?! – upita iznenađeno, ali Brad na to samo ljutio odmahnu rukom kao znak da mu je svega dosta i pođe prema vozilu koje je ipravo ispuštalo stepenice za ukrcaj.

-Ne zna ništa bolje od mene – zaključi.

            Let je kratko trajao, nekih dvadesetak minuta, a krajolik gledan kroz prozor nije osobito brzo protjecao što znači da grad zapravo i nije bio daleko od Granice. Uskoro je ugledao zračnu luku s desetak ovakvih letjelica među kojima je bilo i onih iz kojih je upravo izlazila kolona vojnika. Brad je sjeo  podalje od njega,  pa je na trenutak pomislio da mu je možda dodijao svojim zapitkivanjem. Ali, odmah po iskrcavanju  Amerikanac mu je prišao, lupio ga po ramenu svojom mesnatom rukom i rekao: – Sad se samo drži mene!

            Ono što je ugledao kad je izašao iz zgrade kroz koju su, pretpostavljao je, morali proći samo da bi ih automatski brojač zabilježio, zapanjilo ga je! Bila je to neka mješavina drvenog gradića iz filmova o Divljem zapadu, istočnjačkog bazara gdje se sve i svašta prodaje na ulici i dobro očuvanog arheološkog nalazišta, primjerice Pompeja. Ulice su se sjekle pod pravim kutovima, a  temelje zgrada, katkada i čitava prizemlja,  činili su ostaci nekakvih naoko betonskih zidova. Na njih bili nadozidani najrazličitiji dodaci , katkad jedva primjetno različiti od temelja, katkada od šarenih cigli, drva ili čak kartona. Nogostupi su bili zauzeti tezgama kojekakvom šarenom i mirisnom robom, a prodavali su je mahom Indijci i Kinezi, ali vidio je i europskih kao i potpuno nepoznatih fizionomija. Činilo se da ovdje svatko radi što hoće ikako hoće i njega je promatrajući to obuzeo osjećaj potpune slobode i bezbrižnosti kakav odavno niej osjetio. 

Manje letjelice koje su se kretale iznad ulica svjetina je doživljavala kao pokretne sjene. One se  katkad su se spuštale u visinu najviših zgrada koje nisu prelazile tri kata pa se doimalo da su uključene u promet ulicama kojeg su činili pješaci te tovarne i jahaće životinje. Tek bi se tu i tamo u toj gužvi uočavalo niskolebdeće vojno vozilo.

2 thoughts on “Pakleni trilobiti, šesti dio

  1. Hello I am so happy I found your web site, I really found you by error,
    while I was searching on Yahoo for something
    else, Nonetheless I am here now and would just like to say thanks a lot for a tremendous post and a all round exciting blog (I also love the theme/design), I don’t have time to browse it all
    at the minute but I have book-marked it and also included your RSS feeds,
    so when I have time I will be back to read a lot more, Please do keep up
    the fantastic jo.

    my blog post – Bitumen Suppliers

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *