Dvoboj u Santa Feu, šesti dio

On je pao na neku damu koja se spremala ući, nastala je strka, žene su zavriskale, ja sam povicima smirivao konje i on dao petama vjetra. Dotrčao je i policajac, kojemu sam objasnio što se dogodilo.  Zapravo, nisam mu mogao objasniti zašto bi me netko htio zaklati, osim da sam imao nesreću da naletim na luđaka i sreću da se od njega spasim. Ali, tek što sam ponovo potjerao konje, sinulo mi je: Nagybajova ruka posegnula je preko Atlantika, taj luđak ne žali novca da me ubije!

– I iste s večeri otputovao što dalje, na Divlji zapad?

            Klimnuo je glavom.

– A tvoj prijatelj?

– Spes je ostao u New Yorku. Nije vjerovao da iza napada stoji Nagybaja, tvrdio je da se radilo nekom luđaku ili nekome tko me s nekim zamijenio. Nije ima volje za odlazak u divljinu. Nisam mu to zamjerio.

– Možda je našao dragu.

            Nasmijao se. Imao je Spes mnoge drage, one su bile njegova slabost. Na akademiji su  zajedno išli k ženama. Onda se pročulo da neki viši časnik boluje od sifilisa i on je prestao ići, ali ne i Spes, to je bilo jače od njega. Pravo je čudo da nikada nije pokupio neku boleštinu.

Crispy je neko vrijeme vrtjela suncobran gledajući ga kako šuti, pa upitala:- Nedostaju li ti drage osobe iz Austro-Ugarske?

–  Žao mi je što se nisam stigao oprostiti s majkom. Ali, pisao sam joj tek što sam se iskrcao. Poslije još dva puta. Naravno, nisam ništa spomenuo o napadu. A od zadnjeg pisma prošlo je… Ne znam ni sam koliko!

– I to je sve?

– Što, sve?

– Nemaš brata, sestru, zaručnicu …

            Sada je shvatio što želi znati.

– Ne – reče- nemam ni brata, ni sestru. A ni zaručnicu.

– Nemaš je više? – ustvrdi ona gledajući ga netremice.

– Nije mi ni bila zaručnica, ali postala bi to da sam završio akademiju. Mariju sam sreo na trećoj godini akademije, došla je na kadetski bal. Plesao sam s tri – četiri druge prije nje. Nije mi se svidjela na prvi pogled, ali ona je uporno birala mene kada su birale dame, pa sam i ja počeo birati nju kada su gospoda birala. Njen je otac apotekar, upoznao sam njega i majku u jednoj nedjeljnoj šetnji. Bili su mi blagonakloni. Ali, sada je sve to otišlo u dim.

– Slomio si joj srce – reče Crispy gledajući u daljinu.

            Silver je pogleda i činilo mu se da više ne sjedi uz onu djevojku koju je počeo upoznavati. Iza njenih se riječi, očigledno, skrivala njena tužna priča.  Ali, Silver nije bio zainteresiran da je čuje:- Ha! – potjerao je konje u kas.            

Treće poglavlje

Ispričao joj je kako je iz New Yorka došao do Hiprocka. Okidač za to pripovijedanje bila je njena primjedba da se mogao prijaviti u vojsku s obzirom na to da je časnik. Naslutio je da bi voljela vidjeti sebe kao ženu časnika; seljenja bi bila česta, ali bi prihodi bili sigurni i stabilni.

– Nemam diplome, ne bi me primili. A spustiti se na razinu dočasnika, ne, to ja ne bih prihvatio.

– Sve što trebaš dokazati je da znaš zapovijedati vojskom!

– I da dokažem, što onda? Opet disciplina i nadređeni glupani? Ne, ja zapravo nisam volio vojsku. Bio sam dobar gojenac, govorili su mi da bih mogao biti izvrstan, pri samom vrhu, samo da se malo više potrudim, ali ja nisam mario. Zapravo, kada sam otišao iz New Yorku bilo mi je na neki način drago što sam na to bio prisiljen jer upoznajem ovu prostranu zemlju.

Nasmiješila se i rekla: – Da, poznat mi je taj miješani osjećaj.

I tada je on ispričao kako je sjeo na vlak i pošao put Springfielda u Tenesiju jer je među kočijašima čuo priču o tome da se ondje može dobro zaraditi i da su se neki obogatili. Istina, nije od njih čuo o tome kako je tim ljudima to uspjelo.

– Ali, zašto ne otići onamo? Ionako je glavna svrha bilo maknuti se što dalje od opasnosti. Predložio sam to Spesu jer se nekako podrazumijevalo da dijelimo istu sudbinu, ali on je odbio poći. Rekao da umišljam opasnost i da me onaj napao jer me s nekim zamijenio. Njemu je bilo dobro ondje gdje je bio.

– Možda je našao curu – reče ona i zahihoće.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *