Pakleni trilobiti, četvrti dio

Najprije je šutio, zatim se htjedne naljutiti, ali odmah zatim shvati da zapravo nema zašto.

– To si mi ti dao neku opću definiciju granice, ali ja te pitam što ova tu Granica ispred nas, ova s velikim G!

– Pa, pokušaj logički doći do zaključka! Ona je kraj nečega, nešto unutar čega se nalazi sve nečega.

– Čega?

– Ne znam – reče Hans mirno i odreže novu krišku jabuke – Odakle dolaze jabuke, streljivo i gorivo i sva logistika? Ne znam. Odakle dokle seže bojišnica? Ne znam!Gdje je glavni stožer? Ne znam! Tko je neprijatelj koji bi nas trebao napasti? Ne znam! Čija smo mi zapravo vojska, što znači ovaj znak na kapi i zašto bi  se trebali boriti? Ne znam – nitko ništa od svega toga ovdje ne zna!

– Znaš li barem jesmo li na Zemlji ili smo na nekom drugom planetu!

– Jesi li vidio Mjesec? Nisi jer ga nema, postoji samo prsten. A i zvijezde su sasvim drugačije raspoređene. Dakle, vjerojatno su nas odveli na neki planet sličan Zemlji.

–     Sunce je isto!

–  Da, zvijezda koja nas grije izgleda sasvim poznato, ali katkad se pitam je to doista tako ili to možda ipak nije  Sunce s velik S. Ne znam, puno stvari ovisi o atmosferskim uvjetima.

– Možda je sve ovo iluzija, možda sanjamo!

– Možda je ovo pravi život, a onaj prije je bio iluzija. Možda smo se zapravo probudili!

– Zanimljivo da ovdje svi govore engleski! Zar jeu pravom životu službeni jezik engleski?

– Varaš se! Ondje- pokaže u daljinu rukom u kojoj je držao nož- počinju položaji Treće bojne u kojoj se govori kineski.

– Kako to?

– Ne znam. Valjda je to zbog toga što ih je većina iz dvadeset i drugog stoljeća.

      Budući da se Hans u potpunosti posvetio jabuci, on se pomalo pokunjeno okrene i htjedne otićie, ali tada se Nijemac ponovo oglasi: – Čekaj! Koliko vidim, radoznao si čovjek i vjerojatno želiš malo prošetati pozadinom?

      Zamislio se na čas i onda reče: – Zašto ne? Zar se to može?

– Naravno da se može! Kad budeš imao slobodan dan odi do prve satnije prve bojne i potraži Brada Mallonea.  On je Amerikanac iz 22. stoljeća i zna mnogo stvari koje će te vjerojatno zanimati. Reci da te poslao Hans, sve će mu biti jasno.

      Prošlo je sedam dana od susreta s Nijemcem filozofom, a on nikako nije uspijevao uhvatiti vremena da ode do Amerikanca. Razlog je bio onaj prokleti  satnik Brown koji se stalno vrzmao okolo. Napuštanje položaja je bilo zabranjeno, ali  dočasnici bi zažmirili na malu šetnju duž rova ili u pozadinu, primjerice do pojilišta arheopteriksa gdje su i sami odlazili na “pucačinu”, no dok je ta vojničina bila ovdje  morali su i oni biti vojničine. Napokon se osmi dan dogodilo nešto što mu je pomoglo: noću oko dva i pol, netom je došao sa straže i legao, oglašena je uzbuna!

      Zavladala je zbunjenost, stariji vojnici su tvrdili da ovo nije tek puka vježba i da zvuči posve ozbiljno. Nakon par sekundi oklijevanja svi su činili ono što se je izgledalo kao jedino što se moglo činiti:  grabili su oružje i opremu i trčali  na položaje.

      Uzbuna, napadaju, ali tko? Oni! Tko su oni? Nitko ne zna! Ili možda zna, ali ne želi reći.

      Nije ga bilo strah, u neku je ruku bio zadovoljan što će napokon susresti neprijatelja od kojega brane Granicu. Barem će ga osjetiti, ako već ne vidjeti, a to je značajna informacija kojom se može riješiti dio zagonetke. Očekivao je da će u poluoblačnoj noći u kojoj se na nebu vidio tek dio prstena ugledati čitav splet zraka ispaljenih na neprijatelja i da će to biti nalik na nekakvo veličanstveno tkanje, ali … Ništa! Ležali su oko sat vremena s puškama uperenim u mrak, a onda je stigla mlaka zapovijed za prestanak uzbune.

      Što se dogodilo, saznali su ujutro: jedan je megaterij, golemi sisavac visok petnaestak metara kakvog je jednom davno vidio na crtežu, s one strane Granice nabasao na položaje prve satnije prve bojne. Uplašen bučnim stupanjem i silovitom pomicanjem drveća, vojnik je pucao, ubrzo i drugi za njim, a njihov je poručnik dao znak u za uzbunu. Naravno, jadna je životinja u pucnjavi usmrćena. To su čudo od ulova svi pohrlili vidjeti , čak i satnik Brown, pa je i vojnicima gledao kroz prste.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *