Dvoboj u Santa Feu, drugi dio

I zato je sada ciljao u petrolejku iznad šanka. S ove bi razdaljine takvu metu trebao pogoditi…

            Odapne!

            Prasak hica i prasak razbijenog stakla stope se u jedno! Rasprsnuti petrolej poškropi zavjese prozora do kojega stajala svjetiljka, a plamen je dijelove tekućine zapalio dok je još letjela zrakom. Zavjesa plane! A zgrada je drvena…

            Nekoliko sočnih psovki i uzvik. – Požar!  

            Naciljao je u petrolejku na drugom kraju salona, također pored prozora i odapeo. Rasprsnula se u lijepu buktinju koja je sjela na zavjese s obje strane prozora.

            I sva sreća da je sjetio odmah nakon toga poleći na tlo jer mnoštvo je ispaljenih zrna prošištalo između balustrada, neka okrznuvši ih, a neka i zabivši u njih. To su ona dvojica pucala.

            Zrna se s praskom zabiju u daske zida i odmah nakon toga se iz neke sobe prolomi ženski vrisak. Ugleda muškarca koji se pojavio na vrata sobe u košulji, a za njim proviri djevojka u korzetu. Ugledavši njega kako leži na podu s pištoljem u ruci, čovjek djevojku potisne u sobu.

                        Ali, iz drugih su soba nahrupili van ne obazirući se na njega. Trčali su niz stepenice i pridružili onima dolje koji su napuštali zgradu vičući: – Vatra, vatra! Svi van!

            To je ono što je htio – strka i pometnja! A dim lijepo kulja i čini strop sve nižim.

            Kad su svi istrčali, strči i on s revolverom u ruci niz stepenice. Za razliku od ostali ne izjuri na izlaz, nego pođe prema vratima nasuprot njima.

Kada je popodne ušao u lokal ta su vrata stajala otvorena, pa je opazio stepenište koje vodi u podrum. Trenutak –dva kasnije tim se stepeništem uspeo konobar noseći dvije bačvice piva. Odmah je to povezao s malim, nakošenim vratima koja je opazio prolazeći iz zgrade – to su bila vrata  kroz koja se u podrum dopremalo pivo i sva ostala roba.

            Zavrti pištolj oko kažiprsta i spremi ga u toku,  skine sa zida jednu preostalih petrolejki, pa s njome požuri prema vratima. Nisu bila zaključana i plamen osvijetli silazno stubište. Dolje je mirisalo na pivo, viski i još štošta što se nalazilo u bačvama naslaganima jedne na drugu, koje kao da su se čudile što ga vide. Nisu ga zanimale ni bačve, kutije, nego prolaz među njima do onih nakošenih vrata.

            Gotovo da je preletio do njih. Spustio je petrolejku na najvišu stepenicu i iz držača izvadio prečku koja ih je držala zatvorenom. Oprezno ih odškrine i proviri. Nema dvojbe da ljudi sada s prednje strane već grade živi lanac za gašenje vjedrima vode, ali možda je netko dotrčao i sa stražnje strane. Osim toga, ovdje je onaj treći sa sačmaricom.

            Nije ugledao ni njega ni ikoga drugoga. Ni kad je otvorio više. Ni kad  ih je potpuno raskrilio i izašao u namjeri da potrči u sjenu mjesečine s druge strane. A onda ipak ugleda lik s puškom u naručju.  Privučen bukom, žgoljavi je prišao bliže hotelu i odmaknuo se da vidi što se to događa i sada stoji na sredini raskrižja ulice iza hotela i one koja ide pored njega. Činilo se da ga neće primijetiti onako zagledan u vatru koja ga osvjetljava.

            Činilo se…

– Hej, ti! 

            Nije se obazirao, samo je ispružio korak.

– Hej, ti stani! – vikao je žgoljavi ispruživši i sam korake prema njemu.

            Naravno da nije stao i čovjek nacilja puškom pogurivši se.

            A on stane ispustivši torbu, pa hitro, sve u brzom i glatkom pokretu izvadi revolver i uperi ga u njega.

            Do sada je revolverom ciljao samo u ljudske siluete. I  pogađao najbolje u svojoj klasi gojenaca, ne samo revolverom, nego i puškom. Bio je ponosan na to, ali ovo nije bila crna mrlja na drvenoj ploči, ovo je bio živi čovjek i to naoružani čovjek koji jednako tako cilja u njega.

            Da nije opalio, žgoljavi bi opalio prvi. Puknuvši i poskočivši u njegovoj ruci, revolver bljune plamen!

            Plamen uz prasak bljesne i s druge strane i nešto proleti nevjerojatno blizu njegova čela. Tako, sada i to znamo …

            Drugi put pucao je bez razmišljanja, samo je napeo i stisnuo. Još jednom! Vatra ga je na trenutak zaslijepila, a kad mu se vid povratio, ugledao je čovjeka zavaljenog na tlo.

            Pograbi torbu i nastavi svojim putem. Još dva raskrižja, pa lijevu i tu je Welcome Corral. Prvo je raskrižje uspješno prošao, ali kada je trebalo skrenuti lijevo njegovo užurbano potrčavanje prekine uzvik: – Stani tamo!


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *