Dvoboj u Santa Feu, prvi dio

Prvo poglavlje

Držeći revolver s obje ruke ciljao je u petrolejsku svjetiljku iznad završetka šanka. Činio je to čučeći na galeriji prve etaže. Cijev je usmjerio između dviju u sredini zaobljenih balustrada; usmjerio, ali ne i provukao između njih jer mogli bi je uočiti oni dolje.

            A dolje se dvojica sa sačmaricama raspituju o njemu; treći s istim oružjem stoji u ulici sa stražnje strane hotela. Stoji u sjeni koju čini mjesečina, ali plinska ulična rasvjeta što dopire iz glavne ulice odaje mu obrise. Da njega nema, svezao bi plahte ili tako nešto i pobjegao kroz prozor, ali preduhitrili su ga. Zapravo, sva sreća  da je Lili stigla obavijestiti ga na vrijeme.

– Clemm je kockao novcem za otkup srebra, završio bi u zatvoru da kompanija sazna da ga je izgubio. Zato je poslao svoje da ga vrate. Ljut je, jako je ljut, a on je zakon u gradu – rekla mu je tako brzo da mu nije trebala objašnjavati da bi trebao bježati.

            Grad je nastao i u kratko vrijeme nabujao u podnožju brda u kojima je pronađeno srebro. Clemment zvani Clemm ovlaštenik je kompanije koja ga otkupljuje i glavni izvor novca koji iz ruku kopača ide ugostiteljima, trgovcima, obrtnicima, pa i prostitutkama kao što je Lili. I , naravno, kockarima kao što je on.

            Clemm i još dvojica, kovač i trgovac odjećom, igrali su s njim poker čitavo popodne i nastavili na večer. Opelješio ih je za oko tisuću dolara, ali Cemm nije odustajao kao ona dvojica, htio je pošto – poto vratiti izgubljeno.  U posljednjoj igri podizao je ulog sve dok nije zvao uvjeren da  su mu tri kralja i dvije dame dovoljne da prigrli hrpu novčanica sa sredine stola. Ali, nasuprot njih on je položio tri asa i dva dečka! Trebalo je samo vidjeti tu nevjericu na Clemmovu licu kada je objeručke maknuo hrpu ispred njega.

– Pobjesnio je! Viče da si varao i da takvu varalicu treba izbaciti iz grada. Poslao je svoje da te nađu!

            Njegovi, to su bila trojica koji su ga čuvala dok je nosio novac s kojim je otkupljivao srebro. Krupni trbonja kojemu su guste brčine prekrivale gornju usnu i spuštale se do kraja brade, zatim jednako krupan, ali nešto viši i vitkiji crnac obrijane glave i treći, pomalo žgoljav u odnosu na njih, ali zato još opakijeg pogleda ispod stetsona nabijenog na oči.

– Crispy kaže da im je rekao da pucaju i da poslije kažu da si prvi otvorio vatru. Nitko se neće usuditi svjedočiti da nije bilo tako.

            Crispy, to je bila ljupka zlatokosa djevojka u bijeloj haljini, koja je sljubljivala s Clemmovim laktom i ramenom dok je gledao karte i premještao ih dok mu se među prstima dimila cigara. Crispy je na šank i vraćala se da vidi kao igra napreduje. Oslovljavala ga je s “dragi”, a on je njoj govorio “draga”. Očigledno, išla je uz  njegovo odijelo i polucilindar od tvida i brkovima koji pokrivaju gornju usnu. To što Crispy ima povjerenja u Lili znači da se bavila istim poslom kao i ona, samo što se ona uhvatila Clemma kao sigurnog izvora novca.

            Da, samo što pozamašna hrpa novca njezinog odabranika preselila pred njega. Vjerojatno bi joj se i bez toga svidio jer se već na početku igre, kada bi podigao pogled s karata u ruci, počeo susretati s njenim očima. Bilo je nečega u njoj, njena su se ramena činila tako krhka  i osjetljiva. Clemm nije primijetio ništa; taj ni sada nema pojma što se događa.

– Crispy te čeka s dvopregom u Welcome Coralu. Do jutra ste daleko, a Clemm ne može napuštati grad i neće vas tražiti. Požuri dok nisu došli!

            Svi koji su vidjeli Lili kako se penje stepeništem i kako nakon toga silazi njime i vjerojatno su se upitali zar je tako kratko trajalo, zar je momak tako brz? A on je što je brže mogao spremio torbu i bisage i onda pogledao kroz prozor, pa opsovao – tamo je već stajao onaj žgoljavi sa sačmaricom u ruci! Kada je otvorio vrata sobe, čuo je odozdo trbonjin glas: – Gdje je onaj kockar s brčićima i kozjom bradicom?

            Konobar Louis bio je pričljiv momak, pa je stao pripovijedati o tome što mu je taj kojega traže rekao nakon što je igra završila, što je zatim pojeo za večeru i u koliko je naginjanja ispraznio svoj vrč piva. To mu je dalo vremena da nešto smisli.

            Samo što mu je mozak kao da mu je stao! Opet! Jer opet je trebalo bježati što prije i što dalje!

            Ali, sinulo mu je!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *