Ukleti kanjon, pedeset i peti dio

– Pođimo naprijed – reče Salma – Do sada nas je božja providnost štitila, zašto da ne i dalje ne vjerujemo u nju?

– Da, da! – odobrile su Ninel i Dulce, a Jubal reče: – Nemam ništa protiv toga ako tako mislite, možete i moliti, ali bih ipak sjahao i pošao oprezno naprijed i na najmanji se šum pritajio.

            Ponovo su, kao usred kanjona,  išli od šumarka do šumarka, a čistine prelazili brzim hodom nakon što bi se uvjerili da pred sobom nemaju ništa neobično. Ali, tome je došao kraj: Braxton, koji je išao prvi i virio kroz grmlje naglo je podigne ruku. Oni  su čučnule, ali on im onda da zna rukom da priđu i pogledaju što je ugledao.

            Pueblo!   

            Ostatke puebla, točnije. Suviše se zelenila ispriječilo pred ispucalom bjelinom zidova, kojim je nerijetko bilo zamijenjeno crvenilo opeke.

            Prišavši bliže, opaze su da su od krovova ostale najviše urušene grede, da iz svakog prozora viri neka grana i da grmlje lijepo buja iz pukotina zidova, a kupine i koprive ispod hrpa porazbacanih cigli.

            Sada su se kretali još opreznije nego prije, od zida do zida,od ugla do ugla i s puškama u rukama. Zbog puno zidova činilo se da je selo bilo znatno veće nego što jest. Nije  brojalo više od desetak kuća za stanovanje i popratnih staja za stoku. Sve su bile poredane u dvije crte uz put čiji su se ostaci još uvijek nazirali. Nešto šira ledina između dviju većih i dvadesetak koraka razmaknutih ruševina činila se kao seoski trg. Braxton se pitao kakav je to trg kad se u produžetku sa svake strane nalazila još samo po jedna kuća?

            Šum! 

            Ponovo! Iza ugla preostalog od kuće prije velike kuće desno.

            Čučnuli iza nasuprotnog zida. Zid je pokrivao njih, ali ne i konje.

            Braxton izviri i pogleda može li proći kroz nekadašnju unutrašnjost kuće, pa kroz prozorsko okno pogledati što je to iza ugla. Ne, previše trulih greda, letvica i drače, a i jedan grm koji će dogodine nadvisiti zidove.

– Poći ću lijevo – šapne – Budite spremni zapucati me i zaštiti me.

            S uperenom puškom ispred sebe pretrčao je do ruševine preko puta. Ali, ništa nije ugledao ugao, valjalo je poći naprijed i zaviriti iza njega. Učini tako.

            Pred njegovim se očima ukaza prizor koji mu razgali dušu: uz smokvu koja je izrasla točno ispod zida stajala je Rosinanta! Pasla ono nešto trave što se našlo između dvije polovica kipa Djevice Marije i vreća u kojima su se nekada nalazile.

– Pa, to je Rosi! -uzvikne.

– Što? – čuo se Jubal nepovjerljivo iza zida.

– Rosi, naša Rosinanta!

            Mula okrene glavu prema njemu i zareva.

            Bilo im je tako drago da je vide;  tapšali su je po vratu, djevojke su je i zagrlile. Mula je uživala u pažnji kojoj su joj pružali mlateći repom amo-tamo. Zaključili su da je u onoj pomutnju nastaloj požarom pobjegla i sama nastavili kanjonom.

– Znači, oni tragovi kopita su pripadali njoj – reče Braxton.

– Stani malo! – uzvikne Nathan – Prije će biti da su to tragovi tko ju je vezao za ovaj grm i onda  pretražio njezin tovar.

– Zaboravljaš da su tragovi išli iz kanjona – reče Jubal – a u kanjon nitko ne ide, pogotovo ne sam.

– Ali, kamo je išao onaj koji ju je našao? – upita Ninel.

– Da, i zašto nije produžio u kanjon?- nadoda Dulce.

            Salma ne reče ništa, samo su  joj se oči raširile. Braxton shvati zašto, svi su shvatili. Ali, prekasno!

– Ruke u vis,vi šugave ovce! – čuo se uzvik.

            Na vratima kuće preko puta stajao je Camacho s uperenim revolverima. Iza zidova lijevo i desno od njega pokažu se njegovi drugovi: debeli, mršavi, bijesni i krupni. Oni su nosili sombrera na glavi i cerekali se držeći pištolje uperen u njih za razliku od svog vođe, koji je onako srdit zabacio šešir na pleća.

            Spustili s puške na tlo i podigli ruke.

– Tri dana čekamo da mula stigne i kada napokon stigne, onda stigne bez zlata! Ali, zašto bi je netko ponovo natovario nakon što je otkrio zlato? To nas je mučilo. Jesu li vas pobili i uzeli zlato, pa su se nekako uspeli po stranama kanjona? Ili ste vi otkrili zlato, pa se uspeli? – Camacho je govorio približavajući se.

– Zlato je uzela vojska – reče Braxton.

– Vojska? Kakva vojska?!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *