Ti i kažiprst

Mršav lik pomalo luđačkih očiju s cilindrom na glavi ukrašenim bijelom zvijezdom na plavoj traci, jednom od onih mnogobrojnih zvijezda na zastavi SAD-a, upire kažiprstom u gledatelja, a sa strane piše: „Uncle Sam wants you!“. Zasigurno ste vidjeli taj plakat. Riječ je o pozivu na prijavu u vojsku SAD-a iz vremena Prvog svjetskog rata. „Uncle Sam“ je personifikacija američke vlade, a autor je, navodno, nacrtao samoga sebe.

Plakat je kopija tri godine starijeg britanskog plakata na kojem brkonja-mrkonja general Lord Kitchener također upire kažiprstom, a iznad njega piše „Britons“ (Britanci) pa njegova slika „wants you“. To je poziv na upis u britansku vojsku za sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu. Kitchener je bi toliko poznat i slavan da mu nije trebalo napisati ime, dovoljan je bio njegov lik.  

Oba lika upiru kažiprstom u gledatelja i na oba plakata je istaknuto „you“; na američkom crvenom bojom, a na britanskom crnom bojom i veličinom.  I dok je na britanskom jasno da to „you“ znači „vi“ tj. „vas“ jer na to upućuje množina „Britons“, na američkom tekst ne upućuje kako to treba razumjeti, ali onaj zašiljeni pogled nedvojbeno znači jedninu, „ti“ – „Ujak Sam želi tebe!“. Barem tako sam ja uvijek razumijevao taj plakat, a i onaj s Kitchenerom sam  u prvi mah tako protumačio. Zbog čega? Zbog uperenog kažiprsta.

Sad, možda su Britanci računali na to da se mladići kreću u skupinama i da će pripadnost skupini natjerati neodlučne da se prijave ako se nekoliko njenih članova odluči na to, ali sve daljnje kopije i prilagodbe tih plakata – kanadska, njemačka, ruska crvenoarmejska i bjelogardejska, brazilska i izraelska, što znači u jezicima koji imaju različite riječi za drugo lice jednine i množine,  imaju na plakatu „ti“ tj. jedinu. I, naravno, upereni kažiprst uz pogled koji ne trpi prigovore.

Kažiprst uperen uz riječ „ti“ moćno je sredstvo: on prodire u srce, u dubinu bića, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Na Dalekom istoku rekli bi da se tako ekstendira „ći“ili „ki“. 

I dok „ovdje“ znači oko mjesta na kojemu sam ja, riječ „tu“ znači mjesto kod tebe koje pokazujem kažiprstom. „Tamo“  pokazuje točno mjesto, „tuda“ točan put, a „tako“ ispravan način. Sve uz kažiprst.

I jedno i drugo, pokazivanje kažiprstom i oslovljavanje s „ti“, bilo zajedno ili odvojeno, u nekim se kulturama, pa tako i našoj, drži se nepristojnim. Smatra se pokazateljem pripadnosti nižim slojevima društva – kažiprstom pokazuju prostitutke i njima bliski krugovi, a pristojni ljudi pokazuju dlanom i drže ispružene sve prste. Osim toga, kažiprstom se pokazuje nižima od sebe, podređenima i psima.

Sovjetski general Žukov vodio je potpisivanje njemačke bezuvjetne kapitulacije 9. svibnja 1945. godine, a njemački general Keitel došao je potpisati kapitulaciju. Na upit Žukova je li voljan potpisati kapitulaciju, Keitel je pokazao otvorenim dlanom i ispruženim prstima na površinu stola ispred sebe. Značilo je to: „Donesite da potpišem!“. Žukov mu je tada pokazao kažiprstom rekavši: „Ovamo morate doći!“ Bio je izdojeni stolić izložen svim onim fotografskim i filmskim kamerama koje su taj povijesni čin željele zabilježiti. Keitel je bio poraženi i Žukov mu je to jasno dao do znanja, premda je ga je časnički oslovio s „vi“.    

U svakodnevnom životu, u komunikaciji s poznatim i bliskim osobama, potpuno prirodno pokazujemo kažiprstom, jednako kao što tim osobama govorimo „ti“. Bilo je iznimaka; na primjer, nećakinje moje bake svojega su oca uvijek oslovljavale s „vi“.

Engleski jezik, a odnedavno mu se pridružio i brazilski portugalski, imaju „vi“ za drugo lice jednine. Moglo bi se pomisliti da su oni uglađeniji ljudi od nas ostalih, ali što nedostaje Šveđanima, koji s „vi“ oslovljavaju samo kralja, a svima ostalima kažu „ti“?

Zapravo sve ostaje isto, barem kad se govori engleski jer ton izgovora jasno ukazuje na to je li „vi“ izgovoreno s odmakom ili se utiskuje u sugovornika. Isto vrijedi i za „ti“. Tako se i u hrvatskom jasno razlikuje je li to „ti“, izgovoreno, da tako kažemo, s malim ili velikim t. Isto tako se i „vi“ može , uvjetno rečeno, izgovoriti s malim v.

U hrvatskom, a zapravo ni jednom drugom jeziku, ne mora biti izrečeno „ti“ ili „vi“ da bismo osjetili ima li sugovornik na umu „ti“ ili „vi“ kad nam se obraća, to se osjeća iz tona njegovog glasa i držanja tijela. Zato, ako imate tremu ili se pribojavate nekoga, ne morate ga zamišljati kako sjedi na zahodskoj dasci da biste dobili samopouzdanja, samo mislite na „ti“ dok mu govorite „vi“. Ili mu recite „ti“ s velikim t.  Možete mu to reći i s malim t, ali obazrivo. A ako budala ne zaslužuje ništa drugo, uprite kažiprstom u njega i recite: „Ti!“

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *