Moja bestežinska stanja

Jeste li ikada bili u bestežinskom stanju, lebdjeli bez otpora podloge, tla ili zraka, onako kako to astronauti čine?

Pitat ćete se kako je to moguće ako ne odletim u svemir ili barem ne letim u onim avionima koji u letu čine petlje tako da je sila gravitacije u tom trenutku poništena. Pa, ipak,moguće je. Ja mogu nabrojati tri vrste događaja u kojima sam doživio osjećaj bestežinskog stanja. Naravno, radi se osjetu koji traje sekundu – dvije, samo o kratkoj naznaci takvog stanje koje odmah prestaje, ali  to je to i to ovdje, na Zemlji, u svakodnevnom životu.

Prvi takav osjećaj vezan je za moja putovanja autobusom iz Rijeke kući.  Kada bi autobus prolazio kroz Mošćeničku dragu, na cesti između autokampa i plaže iznenada bih osjetio škakljanje na vrlo osjetljivom mjestu – s donje strane spolnog organa. Zasigurno ne samo ja, nego svi u autobusu, ali to je bilo tako kratko da nitko nije reagirao.

Radilo se o tome da je cesta prolazila preko mostića sagrađenog da bi potok, koji dolazi iz vrleti Učke i teče kroz autokamp, mogao preko plaže utjecati u more. A svaki most je na svojoj sredini blago povišen kako bi se sile koje ga pritišću prilikom prelaska međusobno poništavale. (Znači, svaki most u biti izgleda kao glasoviti mostarski most, samo što kod njega ta osobina izražena.) Na ovom mostiću u Mošćeničkoj dragi, ne višem od dva metra, taj je vrh bio gotovo neprimjetan, ali kada bi autobus naišao dovoljno brzo, na tom bi mjestu blago poskočio, a putnici se našli u čudu. Tehnički gledajući, vozilu bi u zaletu preskočilo s jedne polovice mosta na drugu, a u trenutku kada bi parabola dosegla vrhunac, teret u unutrašnjosti na trenutak bi zaplutao u bestežinskom stanju.

Budući da se most nalazi na blagom desnom zavoju, to se moglo dobiti samo vožnjom iz Rijeke iz smjera u kojemu se cesta uz to i blago spušta. Danas je cesta preko mosta tako poravnata da je ta neugodnost, ja bih rekao zanimljivost za putnike, uklonjena.    

Spomenuti osjećaj doživio sam u onih nekoliko puta kada sam letio avionom. Desi se prilikom polijetanja, valjda zato što odvajajući se od tla avion poskoči mrvicu više nego što ga je zrak spreman podržati, pa padne dolje i zaustavi se na odgovarajućoj struji zraka, odnosno zaustave se njegova krila koja ga nose. Kažu da žene u avionu u trenucima bestežinskog stanja mogu doživjeti orgazam. To je točno jer svjedočio sam kako se u tim škakljavim trenucima jedna dvadeset i osmogodišnjakinja oglašava, a putnici oko nje popraćuju to smijehom.  Trajalo je vrlo kratko i začas je zaboravljeno.

Treći put lebdio sam u zračnom vrtlogu na školskom igralištu. Imao sam, ja mislim, trinaest godina, šesti razred; rano proljeće, kada sunce počinje snažno grijati, ali zemlja i zrak su još hladni. Malonogometno igralište nalazi se u udubljenju i tu je površinu ojačalo sunce zagrijalo, topao zrak s nje počeo se dizati i sudario se sa zimskim zrakom iznad sebe. Ja bih rekao da je nastao tornado, zapravo samo vrtloženje koje je bilo vidljivo jer je uzvitlalo suho lišće i prašinu.  Plesalo je igralištem prema meni, a ja, u trenutku svjestan da vidim rijetku pojavu, potrčah prema tom fenomenu da ga osjetim iznutra.

Na trenutak sam zažalio! Uhvatio me nešto strano i počelo podizati s tla. Prsti su mi ipak ostali na tlu, ali u trenutku, možda manjem od sekunde, ja sam bio bez težine. „Tornado“ je prošao i nakon nekoliko metara rastočio se. Nisam bio sam na igralištu, ali nitko to nije primijetio i nikome o tome nisam govorio jer sam znao da me ne bi ni slušali, a kamo li vjerovali.

U bestežinsko stanje može se dospjeti i ako lift malčice prenaglo pođe dolje.  I to sam nekoliko puta doživio, ali ne sjećam se više gdje, ali moralo je biti u nekom neboderu u Puli ili Rijeci.            

2 thoughts on “Moja bestežinska stanja

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *