Čuvajte se lažljivaca!

Čitam da je u Australiji djevojka među osobljem restorana brze prehrane ugledala svog bivšeg dečka o kojemu joj je mislila da je umro prije nekoliko godina. Treba znati da je nestao nakon što mu je posudila nekoliko tisuća dolara, a budući da se nije javljao na telefon,  uporno je nazivala njegovu majku. Ona joj je na kraju rekla da više ne zove jer je umro. Lagala joj je da je se riješi.    

Susrećem se s lažljivcima na najneočekivanijim mjestima i najneočekivanijim trenucima. Ispada da nikome ne možeš vjerovati, osim vlastitim očima i vlastitoj pameti i intuiciji. Velika većina ljudi govori istinu i prirodno je da s povjerenjem prihvaćaš ono što čuješ, a lažljivci tu činjenicu iskorištavaju da bi podmetnuli svoje, izmijenjene, njima odgovarajuće podatke. Računaju na to da ćeš, sve i ako posumnjaš, uvjeriti sebe da je istina što si od njih čuo jer sumnja i preispitivanje  zahtijevaju vremena, napora i koncentracije. I računaju na to da ćeš ako otkriješ da si prevaren, šutjeti da se ne bi osramotio, što znači da ćeš nehotice prikrivati njihovu laž. 

Prema svom životnom iskustvu lažljivce dijelim na prirodne i patološke. 

Kod prvih je laganje dio njihove osobnosti, karaktera. Laganje ja za njih socijalna vještina, nešto zbog čega se ne biste smjeli ljutiti, dapače oni se ljute ako im zbog toga prigovorite i počnu vas smatrati nedruštvenim, nekulturnim, pa i glupim ljudima. Oni će lagati ne trepnuvši, mirne duše i ustrajat će u tome. To je njihova istina jer svjesno ili nesvjesno znaju da, što reče onaj gad, stoput ponovljena laž postaje istina.   Možete ih prepoznati po tome što su to brbljavi i slatkorječivi ljudi, očaravajući u svom nastupu i omiljeni u društvu. Ali, oprez, nisu glupi, iskustvo ih nauči da ih zbog toga počinju prepoznavati  i otkrivati, pa se mogu ponašati potpuno drugačije.  Zapravo, katkada sami od sebe postanu mrzovoljni, nerazgovorljivi i neprijazni  do neprepoznatljivosti.  Pitat ćete se čime ste ih uvrijedili. Ta promjena koja vas zbuni također može ukazivati na to s kim imate posla.

Ovi drugi, bolesni od laganja, čini se, ne mogu pomoći sami sebi.  U vezi s tim dogodio mi se zanimljiv slučaj.

Prolazio sam pored terase kafića kad me zovne čovjek koji je sjedio za stolom. Rekao je da bi u novinama obavio što se dogodilo njegovom sinu kako se to isto ne bi dogodilo i drugima. U sebi sam se upitao što je sada smislio jer poznavao sam ga kao tipa koji katkad kaže nešto što se poslije pokaže kao izmišljeni ukras ili nadopuna stvarnog događaja. (Rekli bismo da konfabulira, ali konfabulacije nastaju zbog amnezije, a on od toga, koliko znam, ne pati.) Međutim, pokazalo se da je njegov sin, a time i on, naišao na pravog kapitalca u patološkom laganju.

Priča ide ovako: znajući da je sin nezaposlen dotični im je predložio da mu preko svojih veza sredi zaposlenje. Nije tražio novac za to, niti kakvu protuuslugu, čisto čovjekoljublje. Istina, nije obećao da će to izvesti, obećao je da će pokušati izvesti. Sin je pristao.

Nakon nekog vremena javio je da se stvari povoljno odvijaju, ali potrebno je imati strpljenja. Stvari su se stalno povoljno odvijale i sina je samo još jedan korak dijelio do primitka na radno mjesto, ali taj dan nikako da dođe. A onda je dotični nestao, otišao u inozemstvo.  Obitelj je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i telefonski se raspitati o predstojećem zapošljavanju. Iz tvrtke u koju s njihov sin spremao stupiti odgovorili su im da o tome prvi put čuju i da dotičnoga ne poznaju!  Zaključak: tip je sve vrijeme lagao i vukao ih za nos!

Činilo mi se vjerojatnim jer sam znao tko je taj o kojemu mi je pripovijedao i znao sama da se  ga je zbog njegovih „kreacija“ tražila policija. Ovo mu je, dakle, bilo nešto poput vrhunac karijere.

Budući da sam bio na godišnjem, odgovorio sam čovjeku da tu temu možemo  obraditi kada se vratim na posao. Složio se.

Vratio sam se na posao, protekao je još koji dan dok opet nisam prolazio pored one terase i na njoj ugledao čovjeka koji mi predložio da pišem o patološkom lašcu. Ovaj put sam ja prišao njemu i pitao ga što ima novoga sa slučajem njegova sina.

Bio je nezainteresiran za objavu u novinama jer da je sin pronašao novi posao, da sada radi i da sada to više nema smisla. Meni je bilo svejedno, ali odlazeći, sinulo mi je da je možda sve to, cijelu tu priču o nevjerojatnom lažljivcu i njegovim lažima za zgražanje – izmislio! Drugim riječima, da je patološko laganje o patološkom lažljivcu bila njegov maestralni domet! Nemam dokaza za to, ali kladio bih se da je tako!

Ovakvi lažljivci koji vas zavlače i vuku za nos imaju efikasan trik kojim presjeku klupko u koje su se zamotali. Obično konačni korak, bio to odgovor, odluka ili informacija, prebacuju na neku izmišljenu osobu s kojom možete razgovarati samo telefonski, a onda, kada im je dosta ili je vama dosta, pa počinjete prijetiti policijom, javi vam se netko drugi i kaže da je osoba koju tražite umrla. Pa ti sad traži onoga tko preuzima njegove obveze!

Gospođa iz Australije je možda znala za taj trik, a možda ga se pod pritiskom dosjetila. Edgar Allan Poe je najvjerojatnije znao jer jedini svoj roman „Avanture Artura Gordona Pyma“ završio sa smrću pripovjedača upravo u trenutku kada nam se trebalo razjasniti što se to, za boga miloga, događa. Jednostavno, tekst nastavlja izdavač koji čitatelja obavještava da je gospodin Pym nije stigao dovršiti svoju priču zbog smrti.     

Lažem li ja? U načelu ne jer laž izaziva smutnju i nered, a osobno sam sklon jasnoći i redu, ali čovjek se nađe u situaciji da mora lagati inače je glup. Kaže Kant da uvijek treba govoriti istinu, pa sve i da vam čovjek s puškom u ruci pokuca na vrata i traži vašeg brata koji je u kući.  Neki francuski filozof, ne sjećam se koji, odgovorio mu je da to nije tako jer glupan nema pravo na istinu. Osim pravih glupana, budala i sličnih tim nazivima krstimo i one ljude koji nas ne razumiju, koji rade protiv nas, mrze nas i zlo bi nam nanijeli. Njima se u životu laže.

Vrijedi pravilo komutativnosti: ako je netko glupan, laži mu; ako nekome lažeš, praviš od njega glupana.      

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *