Ukleti kanjon, četrdeset i četvrti dio

– Najbolje da ti budeš prvi – reče mu Braxton, pa doda. – A kada padne noć, nećemo izbjegavati vojnike, nego ćemo ih tražiti! Da, da, tražit ćemo ih. Jer oni imaju oružje i hranu!

– Kako ćeš im to uzeti? – upita Jubal.

– Požar, kako je Nathan predložio. Podmetnut ćemo ga oko konja. Oni će napraviti halabuku i svi će trčati spašavati ih. Mi ćemo za to vrijeme ugrabiti što se da ugrabiti – objasni im, pa ih pogleda.

            Svi su bili ushićeni tom smionošću i htjeli su u njoj sudjelovati!

Sedamnaesto poglavlje

            Spustila se večer i vlaga je nadošla s rijeke. Opet su bili gladni, ali glad je trebalo zatomiti i poći naprijed. Ponovo su postali noćne životinje, braća one kune ili možda jazavca koji je zašuškao pred njima, a zatim strugnuo glavom bez obzira shvativši da ide nešto krupno i mnogobrojno.

            Vojska im je olakšala posao – njena je vatra narančasto osvjetljavala tanak sloj izmaglice nad šumom. Činilo im se daleko, pa su požurili da stignu što prije jer tko zna koliko će im trebati da sprovedu svoj naum. Zato su išli čistinama koristeći se mjesečinom i išli su brzo ne mareći previše da budu tihi. Putem su u džepove skupljali suhe vlati koje će im poslužiti za potpalu, a Salma je našla i zgodan komada suhe grane. 

            Očekivali su da će pred sobom čuti žamor vojnika, ali to je izostalo. Braxton zaključi da su pozaspali. Zato su u završnom približavanju ponovo postali jako oprezni, premda bi stražar nekakav težak korak ili lom suharka vjerojatno protumačio prisustvom medvjeda, jelena ili neke druge velike životinje.

            Stražar nije bio samo jedan,  tri su se vojnika s puškom            u naručju premještala s noge na nogu osvijetljeni vatrom s velikog ognjišta s hrpom žara iz kojega je povremeno zaplamsalo oko svježe nabačenih grana. Četvrti stražar nije bio potreban, s te se strane nalazila rijeka. Vojnici polegli po tlu i njihove puške služene u piramide po tri nalazili su se bliže njima, a vezani konji na suprotnoj strani nepravilnog polukruga.

            Salma i Braxton pošli su naprijed, u izviđanje. Približili su se vojnicima na pet šest koraka i dok su tako virili kroz granje iznenadio ih je prolazak stražara. Prošao je gledajući prema njima u mrak i činilo se kao da zna gdje su! Stisli su se kao miševi uz tlo. Naravno da pojma nije imao da su ondje.

            Vrativši se iz izviđanja, pedesetak koraka natrag u šumu, skovali su plan. Braxton i Salma prijeći će cijeli polukrug, za što će im trebati vremena i s druge strane prići konjima. Potpalit će vatru i onda se udaljiti. Jubal, Nathan, Dulce i Ninel trebaju uvrebati priliku kada vojnici budu zaokupljeni konjima da istrče iz šume i pokupe oružje i bisage.

– Najbolje da djevojke pokupe puške. Stoje po tri u piramidi, trebate ih samo ubrati, a vas dvojica  ponesite što više njihovih stvari – objasni Braxton.

– A što nakon toga? – upita Jubal – Kako ćemo se ponovo naći?

– Mi ćemo se vratiti onim polukrugom, a vi polukrugom pođite prema nama – reče Salma.

– Huknut ću u dlanove poput sove – reče Nathan pokazujući spojenim dlanovima kako to misli učiniti.

– Izvrsno! – reče Braxton – I ja sam se tako igrao kada sam bio mali. Na jedan tvoj huk ja odgovaram s dva.

– Dogovoreno!

            Noseći sve što je potrebno za potpalu, Braxton i Salma dadu se na posao. Trajalo je duže nego što su mislili, na trenutke bi se našli u zamalo potpunom mraku i više su napredovali pipanjem  nego gledanjem u jedva vidljive obrise. Ali, šum rijeke i presječen ponekim konjskim frktajem i toptanjem bivali su sve bliži. Napokon su ugledali rijeku: titravom Mjesečevom stazom kao da su mogli preko nje.

            Nakon toga su pošli prema konjima da bi odredili mjesta na kojima će potpaliti vatru. Načinili su hrpe borovih iglica ispod tri bora nekoliko koraka dublje u šumi od onog drveća za koje su bili vezani konji. Oni su ih osjetili i jedan je tiho zarzao. Potpm dva – tri; glave su se uzjogunile!

– Tiho! – čuli su stražara.

            Pritajili su se na nekoliko trenutaka, a zatim se vratili desetak koraka natrag. Učinili su to zato da bi šum rijeke prigušio struganje žbice o suhu granu. Braxton ju je dodatno zaštitio tijelom u smjeru vojnika. Noću je zbog vlage išlo nešto teže nego danju, ali zadimilo je i uskoro im je plamenčić obasjao šake. Nije im bilo cilj naložiti vatru, tek upaliti pramen trave kojima će je prenijeti do borova.  Tek što ga je uplaio, Braxton je brzim korakom pošao prema cilju, sada putem kojega je osvjetljavao.

            Premen mu je dogorio do prstiju prije nego je stigao! Morao je ispustiti goruće ostake vlati. Salma je posljednjim plačcima upalila svoj pramen. Braxton je spremio novi ako ovaj dogori prije cilja. Nije, ali u hrpu iglica ispod središnjeg bora Salma ga ugurala u posljednjem trenutku.

            Zamirisala je smola, zadimilo je, zapalucali su plamičci na iglicama koje su se krivile kao da su žive.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *